Ponekad kažem – kako li će divno biti u raju. Tako je rekao i sustolnik Isusu, a on odgovara s ovom prispodobom: Zamislite prijatelja koji pozove puno ljudi na ugodnu gozbu, pravog domaćina. Možda bi izgledalo kao previše ljudi, neki bi nam sigurno bili nepoznati. No, takav je naš Bog, velikodušan i dobrostiv. I sad zamislite doći na tu gozbu, videći da je velik broj mjesta prazan. Kako biste se vi osjećali na njegovom mjestu? Osobno mislim da bih odgodio gozbu ili nastavio s onima koji su došli. No, Bog poziva prvo prosjake i sakate, toliko ih ljubi! A onda i strance, narode druge vjere. Na kraju se oštro obraća nama. Dvostruka je ovdje poruka: dana nam je sloboda izbora pa upitajmo se kad smo to svojevoljno Bogu rekli ‚ne’, zauzeti koještarijama. I druga, ohrabrujuća, da znamo kako Bog oprašta sve do posljednjeg časa, a usto i prima ostale ljude dobre volje.
