Zamišljam da dolaziš u moju kuću. Da prilaziš našem stolu i rukama lomiš kruh koji je ispekla moja majka. Po tom što ne koristiš nož i vilicu, čini mi se, bio bi nam još bliži. Ne mogu se poistovjetiti s farizejem, pa se pitam, griješim li negdje? Možda bi mene začudilo nešto drugo. I onda mi sine, pa ti si bio u svakom čovjeku kojeg sam susreo, a toliki su me začudili. Pred mnogima sam ustuknuo i distancirao se. I kao što sam osjećao milinu samo zamišljajući kako dolaziš u moju kuću, u tom stanju trebam pristupiti svakom bratu i sestri koje si mi poslao, kojima si me poslao, s ljubavlju koja probija sve barijere jer čovjek je najvrijednije što si stvorio. Molim te, podsjeti me svaki dan, da dajem za milostinju ono iznutra i tako čistim svoje srce.
