Obožavam jednu riječ – dihotomija. Ona označava dva suprotstavljena dijela, oprečna. Kada bismo shvatili njenu važnost u svakodnevici svijet bi bio bolje mjesto. Različite situacije zahtijevaju različito ophođenje, pa se tako ponekad i sami osjećamo kao da smo kontradiktorni, možda i dvolični. Zar ne? Sigurno znaš o čemu pričam 🙂 No, dihotomija u ovom smislu nije dvoličnost, već nešto pozitivno. Tako dakle, nakon prošla dva čitanja oštre i beskompromisne strane Isusa, dolazimo do ove milosne strane, pune bezuvjetne ljubavi. To je prva dihotomija. Oko njega nisu učenici, već hrpa carinika i grešnika.Bog s grešnicima – druga dihotomija. Cijelo nebo i anđeli, raduju se zbog jednog obraćenog grešnika više negoli za 99 pravednika. Treća dihotomija. Isuse, koliko mogu od Tebe naučiti, uvijek i iznova, nikada me neće prestati iznenađivati. Daješ nam primjere tih neizbježnih suprotnosti, nelogičnosti te koliko se i mi trebamo radovati grešnicima, primati ih. Hoćemo li se iskreno opredijeliti za to ili ćemo farizejski mrmljati: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima”?
