Krist se nalazi u igri nadmudrivanja s farizejima jer oni traže priliku kako da ga ubiju. Toliko puta i mi sami lovimo druge u riječi samo zato što nam ne odgovaraju, bez da slušamo što govore ili čine. Takav način života nikome ne donosi ništa dobro jer smo u konstantnoj napetosti traženja krivice u drugome. Krist nas poučava kroz svoje djelovanje kako prvenstveno moramo gledati u drugome brata, a potom prosuđivati
njegove namjere. Zašto ne bi netko tko mi je antipatičan imao dobar prijedlog koji mi može pomoći u životu? Zašto sve mora biti negativno od ljudi koji mi nisu dragi? Naravno da je teško u svakome vidjeti brata ili sestru, ali zar je netko rekao da sve mora biti lako? Život je borba, ali prvenstveno sa samim sobom, a imaš li hrabrosti na tu borbu?