Nastavljamo na dihotomiju od jučer. Ovdje je Isus gotovo skandalozan s primjerom gospodara koji pohvaljuje svog nepoštenog upravitelja. Osim što postoji kvaka. Ne pohvaljuje njega, već njegov postupak i snalažljivost. I zapravo ključ se nalazi u retku nakon čitanja: „I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.” Meni je isto bilo zbunjujuće dok nisam ovo pročitao ovo. Upravitelj brže-bolje pokušava spasiti svoju egzistenciju sređivajući račune. Zvuči poznato? Kao što bismo mi brzo pospremali kuću kad bi gosti pokucali na vrata. Jednog dana će Gospodar pokucati na naša vrata. Nemojmo se praviti da nismo nalik nepoštenom upravitelju. Osvrnimo se na svoj život i vidjet ćemo mnogo prilika za ispravke i dobra djela koja treba nadoknaditi. I upravo to Gospodar hvali, još jednom baš one grešnike, kriminalce koji slično sređuju situaciju da bi izvukli deblji kraj. Čak kaže da bismo se mogli ugledati na snalažljivost sinova ovog, materijalnog i iskvarenog svijeta. Dihotomija.
