Za skolastike i braću koja završe studij, proces formacije u Družbi Isusovoj još uvijek nije gotov. Nakon nekoliko godina aktivnog pastorala isusovac se povlači iz svog apostolata kako bi u društvu subraće i pod vodstvom iskusnijeg subrata svećenika proveo vrijeme u razmišljanju o svom razvoju kao osobe i kao isusovca. Ovaj period formacije poznat je kao treća probacija. Prva probacija se događa na samom ulasku u novicijat, a druga se odnosi na dvije godine u novicijatu prije polaganja prvih zavjeta.

  1. Izučavanja Konstitucija i isusovačke duhovnosti (tri mjeseca)
  2. Intenzivnih duhovnih vježbi od 30 dana u tišini s pet dnevnih razmatranja po sat vremena (mjesec dana)
  3. Zahtjevnog pastoralnog rada (dva mjeseca)

U molitvi se isusovac trudi oko dublje povezanosti s Gospodinom, pokušavajući spojiti na što bogatiji mogući način svoje aktivno djelovanje kroz povjerenu službu i svoj poziv, da bude doista kontemplativan u akciji – onaj koji, kako kaže sv. Ignacije, “nalazi Boga u svim stvarima” sa što većom slobodom i lakoćom. Često kroz ovo vrijeme isusovac dobije službu koja se bitno razlikuje od one uobičajene – kako bi se unaprijedila njegova raspoloživost za različite načine na koji Bog djeluje kroz njega i po kojoj on može prići različitim osobama u vrlo različitim situacijama.

Sveti Ignacije ovaj period zadnje probacije naziva “škola srca” u koju isusovac ulazi nakon poduže intelektualne naobrazbe tražeći veću spoznaju i ljubav Boga našeg Gospodina. Po završetku treće probacije isusovac polaže zadnje zavjete i biva pritjelovljen Družbi Isusovoj.