Apostolat je pojam koji dolazi od riječi apostol, što na grčkom znači poslanik. Apostolat, dakle, označava određenu službu koja je kršćaninu povjerena, gdje je poslan. Kod isusovačkih apostolata, te su službe oduvijek bile vrlo raznovrsne. Dok su većina drugih redova, barem na svom početku, bila posvećena jednoj vrsti apostolata, kao što je rad s mladima, u bolnicama, propovijedanje i sl., isusovci su od početka preuzimali različite apostolate prema tome gdje su bile najveće potrebe. Ta želja da se djeluje u skladu s najvećim potrebama razlog je zašto je kod isusovaca naglašena poslušnost, kao i zašto se daje zavjet poslušnosti papi. Ideja je, naime, da papa i viši poglavari, tj. oni koji su na odgovornijim položajima i imaju širi pregled situacije, budu u mogućnosti usmjeriti isusovce ondje gdje su najpotrebniji.
I isusovci u Hrvatskoj imaju vrlo raznovrsne apostolate. Rade sa širokim slojevima društva, od siromašnih i marginaliziranih (Isusovačka služba za izbjeglice, Kap dobrote, Zaklada biskup Josip Lang), preko učenika, studenata i mladih (Isusovačka klasična gimnazija Osijek, Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Filozofsko-teološki institut, SKAC, Studentski dom Sarajevo), čitatelja i slušatelja (Obnovljeni Život, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Knjižnica Juraj Habdelić, Radio Marija u Hrvatskoj i BiH), do onih koji žele primati duhovne vježbe i sudjelovati u drugim duhovnim sadržajima (Domovi duhovnih vježbi u Opatiji i Osijeku, Apostolat molitve, Centar Ignacije, Misijski ured, Centar za duhovnu pomoć Opatija), ili se jednostavno nalaze na župama koje drže isusovci (Jordanovac, Palmotićeva, Sljeme, Zamet, Opatija, Brijest, Sarajevo, Beograd, Skoplje). Neki isusovci se bave umjetnošću (Atelje svetog Josipa Jordanovac), neki brinu za stariju i bolesnu subraću (dom na Fratrovcu u Zagrebu), a neki su u formaciji (novicijat u Splitu, studiji filozofije i teologije u raznim zemljama). Mnogi drže duhovne vježbe i obnove onima koji ih pozovu, vode pučke misije, pružaju individualno duhovno vodstvo, ispovijedaju i slave mise u župama i samostanima gdje je potrebna pomoć. Neki žive u inozemstvu, surađuju na apostolatima koji su nadprovincijski, kao što su Sveučilište Gregoriana, kolegij Germanicum ili Europska konferencija isusovačkih provincijala.
Ono što obilježava isusovačke apostolate jest ideja da moraju biti otvoreni za suradnju i doprinos. Prije svega, nijedan apostolat ne pripada onome koji ga vodi, jer smo svi suradnici u Božjoj misiji i koja god misija nekome bila povjerena, to je Božja misija. Isusovci su pozvani surađivati u „svojim“ apostolatima s drugim isusovcima, redovnicima i redovnicama, a u današnje vrijeme napose s laicima. Isusovaca je zadnjih desetljeća sve manje, ali je apostolata ipak sve više. U knjizi razgovora povodom ignacijanskog jubileja 2021. godine, „U hodu s Ignacijem“, p. Arturo Sosa, isusovački vrhovni poglavar, kaže da ga ne brine toliko nedostatak zvanja koliko to hoće li mladi isusovci biti formirani za suradnju s drugima, posebno s laicima.
Hvala patru Stanku Perici na pripremi ovog teksta.
