Započnimo s definicijom. 🙂 “Pod imenom duhovnih vježbi razumijevamo sve načine ispitivanja savjesti, razmišljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve i drugih duhovnih čina.”[1]
Kao što su “hod, pješačenje i trčanje tjelesne vježbe, isto tako se duhovnim vježbama naziva svaki način da se duša pripravi i skloni da odstranimo sve neuredne sklonosti te da, pošto smo ih odstranili, tražimo i nađemo Božju volju, uredivši svoj život za spasenje duše”. [2]
Duhovne vježbe odnosno “Exercitia spiritualia” u istoimenoj knjižici napisao je sv. Ignacije Lojolski koji je sažeo svoja iskustva i napisao program s ciljem da “čovjek samog sebe pobjedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno”. [3] Želja je da u punini živimo slobodu koja nam je darovana i svrhu za koju smo stvoreni! A svrha naša je hvaliti, štovati i služiti Bogu na svoj jedinstven način (jer svakog od nas je On jedinstvenim učinio).
Nakon što je bio teško ranjen u obrani Pamplone, proveo je dug period oporavka, a vrijeme je kratio čitanjem knjiga. Čitao je viteške romane, ali su se među njima našle i knjige o životu Krista i svetaca. Misli koje su se rađale iz čitanja bile su različite, neke su ga ostavljale tužnim, a neke radosnim. Naučio je malo po malo prepoznavati različitost duhova koji su pokrenuli te misli, a to mu je iskustvo bilo početak svjetla za “razlučivanje duhova” koje se također nalazi u knjizi Vježbi. Nakon obraćenja uslijedilo je razdoblje od nekoliko mjeseci kušnji i utjeha u špilji u Manresi, gdje su i rođene “Duhovne vježbe”.
Duhovne vježbe sastoje se od četiri dijela, koji se nazivaju tjedni, a po svom ustrojstvu prvi tjedan odgovara duhovnom putu čišćenja, drugi razmatra Isusov život, treći Isusovu muku, a četvrti njegovo uskrsnuće i uzašašće. Tako su i milosti koje se mole u prvom tjednu one koje ištu prepoznati osobnu Božju ljubav i doživjeti kajanje za sve što ne odgovara onome kakvim me On stvorio; u drugom tjednu molimo da iznutra upoznamo Krista da bismo ga što više uzljubili i nasljedovali, a u trećem da trpimo s Njim i nasljedujemo Ga i u Njegovoj boli, slomu i muci. Na koncu molimo da dijelimo s Njim i radost uskrsnuća i možemo primiti i uzvratiti na Njegovu ljubav u svemu stvorenom.
Djelo “Duhovnih vježbi” i službeno je odobrio papa Pavao III. 31. srpnja 1548. dokumentom “Pastoralis officii” te potaknuo “sve Kristove vjernike obaju spolova, gdje god oni bili, da se tim pobožnim spisima i vježbama služe i neka dopuste da njima budu poučeni”. Na svečanom skupu povodom 450. obljetnice službenog odobrenja djela tadašnji vrhovni poglavar Družbe p. Peter-Hans Kolvenbach rekao je kako riječ vježbanje označuje čovjekovo zalaganje, no uvijek je prati pridjev duhovno koji ističe kako vrhovnu inicijativu i prvenstvo Božjeg djelovanja.
Isusovci diljem svijeta daju duhovne vježbe, pa tako i naša ekipa u SKAC-u, kroz odjel iDOM-a odnosno Ignacijevskih duhovnih obnova za mlade. Kad pišemo “daju” mislimo doslovno “dijele” blago Crkve, ali onaj koji vodi vježbe je Bog sam. Premda su raspisane u četiri tjedna, njihovih oblika je koliko je i pojedinaca i uvijek su izvor nadahnuća za nove programe. Sve u vjeri da je to Božja inicijativa, jer On hoće da Ga svaki od nas traži i nalazi u svemu, zato i istražujemo Njegove jedinstvene inicijative prema svakom od nas.
[1], [2], [3] – Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe