Služba je služba, a družba je družba. Ovu ste frazu sigurno čuli mnogo puta. Ali kad su isusovci u pitanju onda je družba i služba, i to radosna!
Pisali smo ranije da je Družba Isusova družba u pravom smislu riječi – oko 14 500 isusovaca svećenika i braće koliko ih je danas u svijetu, svaki svoj i drugačiji, a svi okupljeni oko Istoga kako bi pomagali dušama.
Družbu Isusovu utemeljio je sveti Ignacije Lojolski 1540. godine s malom grupom svojih prijatelja u Gospodinu, studenata sa Sveučilišta u Parizu. Latinski naziv Družbe Societas Jesu krivac je za SJ akronim koji često stoji pored imena naših patara. Pišemo često jer ponekad stoji DI, hrvatski akronim za Družbu Isusovu. Družba djeluje u gotovo svakoj državi na svijetu, a Pedro Arrupe, također isusovac, slikovito je to objasnio kazavši da imaju više “podružnica” nego Coca-Cola.
Za razliku od prijašnjih redova, isusovci nose jednostavno svećeničko odijelo (talar), zajedničke molitve (oficij) redovito mole individualno radi apostolata i polažu posebni zavjet poslušnosti papi. Prvotnomu cilju – misionarskom i pastoralnomu radu u duhu katoličke obnove – ubrzo su dodali odgojni i školski rad. Vodili su i dan danas vode mnogobrojne škole, osobito gimnazije i sveučilišta, osnivali knjižnice, istaknuti su misionari, savjetnici i ispovjednici vladara, propovjednici i znanstvenici. Na koncu, 2013. godine prvi put u povijesti jedan isusovac je postao papa. Riječ ****je naravno o Jorgeu Mariju Bergogliu koji je uzeo ime Franjo.
Družba Isusova u Hrvatskoj
Jedan od suosnivača isusovaca, Nikola Bobadilla, prvi je došao 1559. u hrvatske krajeve na poziv Dubrovačke Republike. U XVI. st. isusovci su povremeno boravili u Dubrovniku i Kotoru, ali pokušaji osnutka kolegija nisu uspjeli. U isto su vrijeme prvi Hrvati isusovci djelovali u susjednim zemljama. Na pozive gradskih i crkvenih vlasti da otvore škole, došli su u Dubrovnik (1604), Zagreb (1606), Rijeku (1627), Varaždin (1632) i Požegu (1698).
Gradnjom svojih zgrada i crkava uvodili su i promicali barokni stil u Hrvatskoj. Izgradili su prve urbane barokne komplekse (Varaždin, Zagreb, Dubrovnik itd.) i nadogradili i barokizirali starije gotičke građevine (Zagreb, Požega, Kutjevo).
U skladu s njima svojstvenim načelom prilagodbe mjesnim potrebama i prilikama, isusovci su i u Hrvatskoj sastavili prve gramatike – štokavsku B. Kašić (1604) i kajkavsku I. Szentmartony (1783) – i pet najvažnijih rječnika toga razdoblja (B. Kašić, J. Mikalja, A. Della Bella, J. Habdelić, F. Sušnik i A. Jambrešić). Jedni su (B. Kašić, J. Mikalja) pisali na štokavskome te su stvaranjem gramatičkih i pravopisnih pravila postali preteče hrvatskoga književnog jezika.
S glavnim sjedištima u Zagrebu, Sarajevu i Travniku razvili su bogatu odgojnu, vjersku i nakladničku djelatnost. Od današnje djelatnosti isusovaca najznačajniji je odgojni i znanstveni rad u kolegiju na Jordanovcu (Zagreb).
Vođeni motom “Sve na veću slavu Božju” isusovci 420 godina služe u Hrvatskoj. U Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove danas je 111 članova, 101 svećenik i 10 braće. Imamo mi i 6 skolastika koji studiraju filozofiju i teologiju i pripremaju se za svećeničko ređenje te 4 novaka. Ako i ti razmišljaš o svom životnom pozivu, baci oko na Možda baš isusovac program!
Uza sve ovo što smo gore naveli i s obzirom na to da smo isusovački pastoral mladih, dužnost nam je spomenuti još jednu važnu stvar – isusovački humor – imaju jaaaako dobre fore i viceve. Ako u blizini imaš isusovačku župu, otiđi na svetu Misu ili neki susret i uvjeri se. ????
I na kraju, preporučujemo da moliš za nova duhovna zvanja, posebno u Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove.
Informacije o djelovanju i povijesti Družbe Isusove u Hrvatskoj pronađi i prati na službenoj stanici.
