Njen SKAC staž počeo je prije više od 20 godina, traje i danas. Dio toga što je dala i primila (i daje i prima) misionareći kroz SKAC i Magis programe otkrila je u ovom tekstu. Donosimo ti ga točno onako kako ga je i napisala – iskreno, njenim riječima i stilom. Njeno ime je Marija Selak, a ti uživaj u čitanju!

Kad netko kaže SKAC – što ti prvo padne na pamet?

Ljubav!

Kad si prvi put kročila u Palmu, SKAC ili se srela s nekim od programa, možda i izvan SKAC-a? 

Najprije sam došla na razgovor kod p. Pavina. Upoznala sam ga u duhovnim vježbama u šutnji kod Splita. Rekao mi je da mu se mogu javiti u Zagrebu. Njegov ured je bio tik do SKAC-a, današnja soba sv. Josipa. U jednom od razgovora dok sam razmišljala da ostavim faks i idem u misije, on me upitao misionarim li u svakodnevici. Ja sam bila zbunjena, nisam ni mislila da se to može. Pater je sugerirao da se najprije dam negdje konkretno u svakodnevici. Kao jednu od opcija naveo je SKAC koji je u to vrijeme taman napunio godinu ili dvije. I tako ja došla. 🙂

Kakva si (kako si) ti bila tada i što te privuklo da tu ostaneš, budeš, daš sebe?

Ja sam tada taman ponovno doživjela blizinu Isusa kakvu sam imala u djetinjstvu, ali nisam baš bila familijarna s Crkvom. Zatekla me sva ta mladost, živost p. Luke Rađe, aktualnost njegovih vjeronauka, glazba kakvu dotad nisam čula, prijatelji novi (Mravak, Katarina itd.)… No tek po prvom dolasku na Modrave zaljubih se do kraja. Jednom su me kao bogoslovi p. Ike i p. Seba doveli na ZKŽ, ali tamo je trebalo dijelit svoja iskustva, a ja sam bila bez duhovnih iskustava (tako sam tada to vidjela) pa sam brzo pobjegla. A onda me tajnica SKAC-a Katarina Kenda ulovila za animatorstvo jer je bila nestašica. Kako sam studirala kod isusovaca, ona je bila uvjerena da će to meni ići i nagovarala me uporno, pa sam unatoč nesigurnosti popustila… I eto čuda.

Kakva je bila atmosfera u SKAC-u? U čemu si ti najviše guštala?

Tajnice SKAC-a bile su drage, ekipa otvorena, p. Volenik je donosio dubinu, p. Musa el presidente mi je bio profesor na faksu i ko neki dobri tata na kontinentu… Ipak, nisam ja htjela ni u Skupštinu ni u ured. Ja sam najsretnija bila na Modravama, spavajuć na paletama, peruć zube u moru i živeći tu neku jednostavnost i stopljenost s prirodom. Najdraže mi je bilo doći do kraja 20 metarskog pontona, leć potrbuške i prat zube u dubini mora. 😀 Ili navečer leć na leđa i promatrat bilijone zvizda… Brzo sam prebjegla iz animatorske skupine u kuhare, jer tako se na Modravama moglo boravit cilo lito. Terezija Klaić me učila kuhati, a Marko Mešin snalazit se u raznim izazovnim okolnostima. To mi je kasnije pomoglo kad sam se konačno dokopala misija.

Tvoj SKAC put je duga cesta. Što si sve radila, u kojim ulogama si bila/jesi, kao zaposlenica i kao volonterka?

Animatorica, kuvarica, urednik, spremačica, koordinator 3D-a, skladištar, pratitelj, prosjak, ličioc, voditelj IDOM-a, pa Magisa 2022. godine itd. Trenutačno pomažem u formaciji pratitelja i u online korizmenim DV.

Koju ulogu ili projekt ti je bilo najizazovnije preuzeti? Koji je program tebi najdraži i zašto? 

Najveći izazov mi je bio pokrenuti iDOM. Poticali su me pateri, a ja sam bila svjesna vlastite zelenjave… Nadmašivalo me to u svakom pogledu, al Bog je taj koji stvara i koji daje da nešto raste, On je želio da se to s duhovnim vježbama razvija… To mi je ujedno i najdraži SKAC projekt – tu se u tišini i skrovitosti i malenosti traži Božje, i tu sam doma. Kad god pred nas u SKAC-u dođe nešto teško i dok razlučujemo, ja se uvik sjetim iDOM-a 2015. godine i kako nije imao baš izgleda između tolikih projekata… I bude mi svijest da je Bogu sve moguće, i dođe i strpljenje i nada da ćemo nadić štagod da je pred nama ako se budemo držali za Božje. Zato mi je najdraži! Jer je Božji i upućuje na Božje neprestano.

U praktičnom smislu možda je najzahtjevniji bio taj Magis 2022. A onda me baš iznenadila lakoća i zajedništvo među svima nama. Godina kad se SKAC dao za Magis, i kad je ugostio isusovačku ekipu iz Europe – to mi je najljepša godina u SKAC-u. Još imam zahvalnost za sve te ljude i sve to… a posebno za Petru!

Imaš iskustvo SKAC-a koje, Bogu hvala, traje i danas. Zašto ti je stalo do SKAC-a 2015. godine, a zašto danas? 

Nemam blage veze. Idem dan za danom za Bogom, i nekako mi se čini da me tu još hoće. SKAC je moja prva ljubav i zahvalnost za primljeno je ono što me tu drži. Ipak iskreno: bježala sam više puta… Racionalizirala si da sam prestara, i da ovo i da ono… Ali ne odem daleko, Bog me nekako vrati… (posebno hvala Mateji! I svima koji su me vraćali ovim ili onim pozivima). Dojma sam da sam u SKAC-u i 2003. i 2015. i 2026. – jer je Bogu stalo. A ja sam tek kap u moru Njegove ljubavi.

Što je po tebi najvrjednije što SKAC pruža mladim ljudima?

Iskustvo. U SKAC-u vlada povjerenje. Dođeš i neko ti tutne kuhaču u ruke ili motorku ili štagod. Godinama gledam ljude kako otkrivaju talente, želje, sposobnosti, za kakve nisu ni slutili da imaju. U svemu tome dogodi se nešto još vrednije: ljubav prema sebi, prihvaćanje i prijateljstvo. A najvrednije od svega je svakako ta škola prepoznavanja vlastitih pokreta i Božje prisutnosti i u najmanjim stvarima. Radost je živjeti kada imaš iskustvo da je Bogu svaka i najmanja stvar važna, da Mu je sve tvoje važno, da si Mu ti važan i da je s tobom u svemu. Milinaaaaa.

Koliko su DV važne za mlade danas? Što ti vidiš da im donose? Koliko si duhovnih vježbi/duhovnih termina organizirala u sklopu SKAC-a?

Ne znam koliko tog sam organizirala… Dolazi mi onaj stih iz Bože ti si draži mi od srebra: "blagoslove ne mogu prebrojati". Vježbe su aktualne kako prije 500 godina tako i danas. Zapravo, danas možda i više jer je puno više slobode i mogućnosti izbora, pa je naučiti razlučivati nešto ključno za svrhovit život. Također mi se čini da je više nametanja krivih slika Boga a i nas samih, da smo preizloženi kojekakvim propagandama, neprestano smo požurivani i stalno se neko bori za našu pažnju… a u svemu tome nenametljivi Bog čeka!

Duhovne vježbe su izvrstan alat da naučimo hodati s Njim u "slobodi za ljubav" kako je to p. Pavin govorio. Danas je velik rizik da  svoj odnos s Bogom pretvorimo u nekakav projekt ili sredstvo za usavršavanje. Vidim da se mnogi u molitvi muče zbog očekivanja, nametnutih slika o tome, prevelikog broja dostupnih informacija o svemu… ma šuma! Duhovne vježbe su privilegirano vrijeme koje te vrati sebi, vrati Boga na prvo misto, "a kad je On na prvom mistu, sve je na svom mistu" – to je isto jedna mudra Pavinova.

Na koliko si SKAC svadbi bila? Imaš li SKAC kumstva?

Na puno svadbi, ali još uvijek ne na onoj ključnoj. 😀 Imam i kumstva i braću i sestre i očeve i majke i djece mnogo, iako sam nerotkinja. 😀 😀

Upoznala si razne generacije kroz SKAC, ima li razlike i što su između mladih prije i danas? Traže li iste stvari ili se nešto promijenilo?

Nisam sociolog pa ću reć ko dobri stari informatičar što vidim: Za mene je čovik poput računala – ima dva stanja. Računalo ima nula i jedan, a čovik ima ljubavi ili je nema. Sve ostalo su nijanse.

Svi tražimo ljubav.

A najveća sreća je što sama Ljubav traži svakog od nas.

Kakav trag ostavlja udruga kao SKAC u čovjeku za budućnost, po tvom mišljenju?

Na ovo pitanje mi mozak trokira, a srcu se najednom pjevuši ono "Trag u beskraju". U prošlosti i sadašnjosti SKAC daje da zajedno Mu pratimo trag u beskraju… A budućnost – o tome samo Bog može! Mene to nadilazi…

Što misliš o varijanti SKAC-a za starije? Kako bi on po tebi mogao izgledati?

Joj, pa još tamo neke 2019. sam nekima bubnula da osnujemo još dva SKAC-a, ali ne po gradovima (iako bi Varaždin i Zadar i Rijeka vjerojatno bili super izbor), nego kao SrednjovječniKAC i StaračkiKAC… Mislila sam tada bavit se vizijom srednjovječnog SKAC-a, ali čini se izglednije da ću direkt u ovaj starački, hahahhahaha. Ma, bleh, nećete me navuć da krenem maštat opet o tome… Neka me Bog iznenadi! – tako je najbolje.

Jedno magisno, ali s obzirom na tvoj SKAC staž teško pitanje. Možeš li izdvojiti jednu stvar koja ti je bila teška, najteža, najizazovnija i jednu dobru, koju možda pamtiš kao najbolju stvar koja ti se ovdje dogodila?

Jedna teška bila je s Terezijom na Modravama procjeđivat pun kotao (krompira, tjestenine, čegagod) – bez cjedila. Miješanje riže neću ni spominjat, 9kg u kotlu na otvorenom… Najteža mi je bila bolest, moja i nečija. Najizazovnije mi je bilo valjda dat otkaz i ostat u ljubavi s onima koje uopće nisam razumjela. Al dalo mi je to dragocjenu životnu devizu: "Ne moraš me razumjet – samo me voli".

Dobra stvar mi se još događa – iDOM i SKAC prijateljstva!

A najbolja stvar je što me Bog gotovo svakodnevno po SKAC-u i dalje pohodi i iznenađuje.

Bi li promijenila nešto u svom odnosu prema SKAC-u i ljudima u njemu da sada imaš priliku stvari postaviti ponovno? Što bi to bilo?

Voljela bi više – pametovala manje.  Družila se šire – radila uže… i spavala bi duže. 🙂

A u svemu ugađala Bogu dublje. Vjerujem da bi iz te dubine bila još više svoja.

Što je najdragocjenije što je On po SKAC-u dao tebi?

Svoju prisutnost, naravno! Al to daje svugdje – jednostavno jer je takav. Ono što mi je definitivno ostalo kao dragocjen Njegov dar su prijateljstva, i svijest da on uživa u meni takva kakva jesam… Da ništa ne moram, pa ni radit u Crkvi, da bi mu bila blizu.

Pred kraj, za sve one znatiželjnike koji su izdržali: Tko ti je najdraži isusovac?

Budući da od samo 6 nećaka ne znam izabrat najdražu osobu, tako ni od puno patera ne znam reći najdražeg isusovca. 🙂 Ima jedan koji mi je baš jedinstven i njemu se posebno divim: naš brat Franjo! Isusovačka braća su posebna sorta s posebnim karizmama – čudi me da dečki današnjice to još nisu nanjušili. Svi bi u patere. Ali braća isusovačka… zapravo je to tajno oružje Družbe. Brat Franjo naviješta evanđelje radosnim služenjem, voli zadirkivati i zezati se, a kad treba tu je. Patri su se izmjenjivali, a brat Franjo je naša konstanta i oslonac u Palmi.

Što želiš SKAC-u za rođendan? 

Najveći dar sam mu ja! I ti! Živi ljudi. Zbog nas SKAC jest. Nije on svrha sam sebi.

25. rođendan, ljudi moji…  Da je čovjek, SKAC bi se sad ženio valjda, ha?!

Hvala od srca Mariji na dijeljenju, a ako i ti želiš podijeliti priču, anegdotu, svjedočanstvo kako je Bog u tvom životu djelovao po SKAC-u, Modravama ili nekom drugom programu, javi se na mail odnosi@skac.hr.