Danas, 16 godina nakon ulaska u SKAC, kada se osvrnem unatrag, vidim SKAC-ov pečat i u poslovnom i u privatnom životu.
A sve je počelo i nastavilo se iz tako krivih razloga, zbog dečkiju i zbog love…
Tada, te davne 2003. godine, došla sam u Palmu na vjeronauk, jer „tamo ima puno dečkiju, Dalmatinaca“. Vjeronauk je vodio p. Luka Rađa. Ubrzo su dečki i Dalmatinci postali sporedni, a p. Rađa glavni motiv redovitog dolaska u Palmu.
Te iste godine, u ljeto, počele su Modrave. Bila sam sudionik kampa tijekom jednog tjedna. Zamjerilo mi se strašno (smještaj, animatorica, sadržaj) i jedva sam čekala da se vratim kući.
U jesen 2003., zbog nedostatka ljudi, a da se mjesto formalno popuni, pristala sam postati član izvršnog vijeća SKAC-a i voditelj humanitarnog tima.
Početkom 2004., sjećam se kao da je bilo jučer, imali smo sastanak izvršnog vijeća na kojem se hitno tražio novi voditelj kampa Modrave. Ja sam bila studoš na sredini faksa, zaigrana u svome studentskom svijetu. Na sastanku sam sjedila postrance, poprilično nezainteresirana za tematiku, osjećajući se nedoraslom i neiskusnom za traženu funkciju. A onda je netko spomenuo da će voditelj biti plaćen… i ostalo je povijest.
Postala sam voditelj projekta Modrave 2004, a onda i voditelj kampa Modrave 2004. Tijekom tog proljeća, dok sam vodila projekt i pripremala sve potrebno za održavanje kampa, iz poplašene, nekomunikativne, sramežljive Katarine pretvorila sam se u odvažnu, komunikativnu, hrabru, proaktivnu, odlučnu Ksenu – princezu ratnicu (nadimak koji sam dobila na Modravama). Tog ljeta proboravila sam na Modravama dva puna mjeseca i doživjela najbolje ljeto u svome životu.
Sve je to lijepo, netko će reći, no gdje su ti pečati…?
Po završetku faksa, zaposlila sam se u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Nakon pet godina, taman kada je nastupilo zasićenje, javlja mi se poznanik i zove da prijeđem u Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost jer im fali inspektora. Katarina bi to glatko odbila jer nikada nije radila kao inspektor, nema iskustva, nema znanja… No, Ksena – princeza ratnica oduševljeno je prihvatila poziv, skočila u nepoznato, postala inspektorica i već 8 godina uživa u novom poslu.
Kroz SKAC i Modrave upoznala sam Tereziju Klaić, veteranku SKAC-a i Modrava. Nakon nekoliko godina nagovaranja, uspjela me dobiti da s njom odem na izlet „Lijepa li si…“ kojeg je svake godine organizirala zajednica Ekosspiritus iz Samobora. Bilo je to 2008. godine i išlo se na Mljet. Tu sam prvi put upoznala zajednicu Ekosspiritus i ljude koji su je vodili. Jedan od njih bio je i Vlado Kenda. Danas smo sretno oženjeni i imamo tri pilića: Josipa, Vida i Nikolinu…
Na kraju, umjesto zaključka: ja sam živi dokaz da Bog krivim linijama pravo piše i da izlijeva more Milosti i blagoslova onima koji Ga ljube.
