Jedan od onih koji je prije punih 20 godina stupio na modravsko tlo je i – pater Hrvoje Mravak! Još sam tada bio mlad i blesav tako da se ne sjećam nekih detalja kao kasnije. Uopće se ne sjećam kako sam došao autobusom do Murtera, ali se sjećam one barke koju smo čekali na murterskoj rivi, a mladi su izlazili s majicama „Isuse, volim te“. Ne sjećam se osjećaja i misli u tom trenutku, ušli smo u barku i ona je išla lijevo desno, a onaj „mudronja“ koji je vozio nam je jedini davao sigurnost. Sjećam se pogleda kada smo se približavali Modravama – to šatorsko naselje, taj vjetar sveprisutni… Boja mora je baš bila izrazito plava. Bilo mi je uzbudljivo.
Koordinacijska uloga i životni poziv
Sudionik, animator, koordinator i duhovnik. Sve su to uloge u koje je ušao pater Mravak na Modravama. Kao sudioniku posebnost su mi bile salezijanske igre jer su u našem tjednu bili salezijanci. To me oduševljavalo. Kao animatoru ostala su mi prijateljstva s ljudima i velika povezanost s njima. A ipak, najveći plodovi i prvi trajniji doživljaji bili su kad je imao i najveću odgovornost – onu koordinatora. Pred sam početak kampa došli smo tamo i sve je obraslo, a ja sam uletio k’o grlom u jagode i nisam znao što bih očekivao. Kada smo vidjeli prvu ekipu animatora i sudionike „kliknuli“ smo si i to mi je u životu bio jedan od velikih životnih rastova, posebno u kompetencijama i organizacijskim sposobnostima. U početku je postojala sumnja i nepouzdanje, ali i veliko povjerenje u Gospodina koji nas nije iznevjerio, prvenstveno kroz ljude koji su nas vrlo dobronamjerno prihvatili tijekom organizacijskog dijela. Tada sam imao vedrinu i otvorenost koju danas ne vidim da je imam. Jako sam zahvalan Providnosti Božjoj koja je to vodila, čak i kroz neke pogreške koje je Bog čudesno vodio.
Upravo je kroz koordinacijsku ulogu na Modravama 2006. Bog pripremao i patera Mravka za njegov životni poziv – svećeništvo. Nisam znao u što ulazim, ali bez toga ne mogu zamisliti svoju [isusovačku] formaciju. Oslobađanje u komunikaciji, u strahovima, usvajanje praktičnih stvari organizacije – bila su to temeljna iskustva zbog kojih je Bog čekao da taj poziv dođe upravo tada i tamo. Iako je sam poziv prvotno osjetio nekih mjesec dana prije samog početka ljetovanja na Modravama, kroz ljeto je na Modravama poziv sazrijevao i jačao u svojoj sigurnosti i jasnoći. Zadnjih tjedan tih Modrava bio je neki oblik duhovnih vježbi. Jedan tekst koji se spominjao bio je onaj Isusova uskrsnuća u kojem Isus pita Petra – „Ljubiš li me“, jer sada ćeš ići kamo ne želiš. Bila je to jasna potvrda kamo Bog želi da idem – svećenici i Družba Isusova.
Božji vjetar u leđa
Nakon ulaska u Družbu Isusovu, pater Hrvoje se godinama kasnije na Modrave vratio i kao duhovnik. Po cijele sam dane ispovijedao i razgovarao s ljudima. Bog mi je dao tu milost da ne osjetim umor, nego da budem prisutan u tim razgovorima. U ljudima sam vidio radost zbog tih susreta koji su im pomagali i donosili dobro. Sada nakon sedam godina mog svećeničkog života osjeti se razlika. Sada imam više iskustva i znanja, ali tada me nešto nosilo.
Božji vjetar u leđa pater Mravak posebno bi iskusio onih godina kada je na Modravama znao ljeti provesti i do tri tjedna. Na zatvaranju kampa čistili smo kuhinju. Jedan mladić ili djevojka dodali bi mi boce koje sam trebao odvesti dva-tri metra u skladište. U nekoliko navrata od umora bih zaboravio to napraviti. Bog me nosio i cijelo vrijeme davao nadnaravnu snagu i prisutnost, a tada kada nisam više do te mjere bio potreban, to je splasnulo. Osjetio bih tada neizmjernu zahvalnost na Bogu koji je tu i čini čuda na najobičniji ljudski način.
Dalmatinska energija patera Luke Rađe
Veliku ulogu u životnom putu patera Mravka igrao je i pater Luka Rađa. Pater Luka nadahnjivao me i prije samih Modrava. Ja sam bio autsajder u Palmi. Nakon srednje škole zavladao je period u kojem sam bio pomalo izgubljen. Upisao jedan faks za drugim, nisam znao što ću. Tada je stigao poziv jedne djevojke na vjeronauk patera Luke. Bila je to za patera Mravka životna prekretnica. Ja sam tada jako tražio smisao života. Sjedio bih u predvorju slušajući vjeronauk i osjećajući da me nitko ne vidi. Tada je Božje oko bilo snažno upereno na Njega. Kroz kateheze i klanjanja Hrvoje se počeo vraćati Bogu i smislu svog života. Katehezama je Bog razbijao moje otpore na razini umu, a kroz posebna klanjanja koja je također predvodio pater Luka na razini srca. Iz glave me malo po malo spustio u srce i dao mi dar vjere. Iako nikada nije imao osobni odnos s paterom Lukom, jednom mu je u prolazu smogao snage izreći zahvalnost na svemu što je činio za njega i za mlade. Rekao sam mu da mnogim ljudima puno znači, a da to ni ne vidi.
Pater Luka za patera Mravka uistinu je jedinstven. Imao je dozu melankolije. Bio je vizionar, s posebnom energijom. Onom dalmatinskom energijom na najbolji način. To je bio čovjek Duha svetoga. Na dalmatinsko-isusovački način. Lepršav, a ne onako uštogljen kako se to isusovački često prikazuje. Neizmjerno sam zahvalan na tom čovjeku u mom životu. Da nije bilo njega, ne bi bilo nekih temeljnih stvari za moj život. Kada je pater Luka nastradao, bio je to snažan udarac za sve mlade okupljene oko njega. Preispitivali smo Boga. Ja sam se stalno pitao kako je to moguće. Kako je moguće da se to dogodi takvome čovjeku.
Novaci na modravskom eksperimentu
Obnašajući trenutno službu magistra isusovačkih novaka , često i svoje novake iz Novicijata u Splitu šalje ljeti na Modrave. Tako su nam i ove godine podignuti kamp pomogli upravo ti odvažni i marljivi momci. Nekad pošaljem novake na Modrave jer prije svega mislim da se trebaju upoznati s našim suradnicama (Magis i SKAC Palma). Isto tako, formacija je to koja povezuje duhovnost kroz rad. Kroz fizički rad i iskustvo s ljudima dobivaju neke druge kompetencije koje ne mogu dobiti u novicijatu. Modrave su zapravo eksperiment gdje novaci kroz odnose s ljudima, svojim vršnjacima, dobivaju nadopunu odnosa koji ne postoje u novicijatu, jer je to izolirano vrijeme, što ujedno može biti i jedna vrsta kušnje. Osim odnosa, za njih kušnja na Modravama može biti i rad. U radu vidim jesu li ti ljudi spremni zaista velikodušno se žrtvovati i biti primjer ili traže uvijek neka laka rješenja. Novaci primaju i daju na Modravama nešto od svoje dubine i duhovnosti, a zadnje generacije su radosno tamo išle. Kombinacija je to kušnje i lijepog vremena u zajedništvu s drugima, kombinacija odnosa i rada. Modrave su mjesto dubokog rasta i služenja. Isusovac koji nije spreman na služenje, na to da zaprlja ruke, nije pravi isusovac za mene.
Za kraj, pater nam govori kako su Modrave za njega oduvijek bile kao sveto tlo. Baš se osjeti da je to mjesto gdje Bog ljetuje, tlo koje je natopljeno Božjom utjehom i Božjom prisutnošću. Iskustvo Duha Svetoga, životnost kampa, avantura, Bog koji je u tome tlu zauvijek otisnut – svega je to oduvijek vuklo natrag na naše Modrave.
