Današnji jezični imetak posvećen je prvom svećeniku Družbe Isusove, misionaru, omiljenom svecu pape Franje, čovjeku kratka života, ali dugih putova. On je sveti Petar Faber.

Petar je živio samo 40 godina, od 1506. kad je rođen u Villaretu u Italiji do 1546. godine kada je preminuo u Rimu. Već u 12. godini života položio je zavjet čistoće, a u 25. godini odlazi u Pariz, željan znanja i učenja. Tamo započinje studij filozofije, a studentsku sobu dijeli s Franjom Ksaverskim. Ubrzo im se pridružuje i Ignacije Loyola koji je Fabera izveo iz teških duševnih tjeskoba. Naime Petar je bio vrlo oštar prema sebi, no nježan i blag prema drugima.

Nakon završetka studija vraća se u rodni kraj, no 1534. godine putuje opet u Pariz. Tamo obavlja velike mjesečne duhovne vježbe pod vodstvom svetog Ignacija i odlučuje da će slijediti svog duhovnog učitelja.

S Ignacijem i još 5 sudrugova 15. kolovoza 1534. godine polaže zavjete siromaštva, čistoće te da će hodočastiti u Jeruzalem u roku godinu dana, u suprotnom će se staviti na raspolaganje papi. Nakon osnutka Družbe Isusove, Faber je poslan u Parmu na godinu dana, zatim u Njemačku gdje je davao duhovne vježbe, propovijedao, pisao razne upute. Petar je postao ponajbolji davatelj duhovnih vježbi koje je napisao sveti Ignacije.

Nakon kratke bolesti, umire u Vječnom gradu 1. kolovoza, 1546. godine.

Simon Rodriguez o Petru Faberu svjedoči ovako: „Posjedovao je neku vedru blagost i srdačnost kakve nikad kod nikoga nisam susreo. Ne znam kako je ulazio u prijateljstvo s drugima, on je malo-pomalo djelovao na njihovo srce tako da ih je svojim načinom djelovanja i svojom dražesti uvodio u ljubav prema Bogu“.

Faber je proglašen blaženim 1872. godine, a svetim ga je proglasio papa Franjo 17. prosinca 2013. godine. Tom prilikom izjavio je kako je upravo sveti Petar Faber njegov omiljeni svetac. 🙂