U uvodnom članku smo napisali da je Ignacije bio jako zanimljiv lik, a u ovom ćemo tekstu tu tvrdnju potkrijepiti činjenicama. Ipak, najtoplije preporučujemo da pročitate cijelu njegovu autobiografiju, oduševit će vas i lik i djelo.

Krenimo u priču o gordom vitezu kojeg je u nogu pogodila topovska kugla što je osim ozbiljne povrede, prouzročilo i njegovo preobraćenje te na koncu dovelo do toga da postane svet.

Sveti Ignacije Lojolski, pravim imenom Íñigo López Oñaz y Loyola, rođen je 1491. godine u baskijskoj plemićkoj obitelji u dvorcu Loyola kraj Azpetije u Španjolskoj. Do svoje 26. godine živio je „običan“ život sa željom da jednog dana stekne svjetsku slavu.

Ali njegov plan nije se poklapao s Božjim planom za njega. U 30. godini biva ranjen braneći Pamplonu od Francuza. Topovska kugla prouzročila mu je tešku ozljedu noge, koju je čudom preživio. Za vrijeme oporavka htio je čitati viteške romane, no u nedostatku istih ponuđene su mu dvije knjige: španjolski prijevod Života Isusova Ludolfa Saksonskog, komentar skupljenih evanđelja; te španjolsko izdanje Života svetaca Jacoba da Voraginea.

Rekli bismo danas suptilna Božja intervencija koja je Ignacija dovela na put koji je On za njega pripremio. Čitajući ova djela Ignacije je primijetio kako se u njemu javljaju različiti pokreti s obzirom na to što čita te osjetio želju da služi Kristu Kralju. Shvatio je da su stvari kojima je dotad u životu težio isprazne, da ga ne ispunjavaju. U biti se okrenuo za 180 stupnjeva – želio je, mada se još uvijek oporavljao, živjeti poput svetaca i čim prije krenuti na hodočašće u Svetu zemlju.

Konačno se 1522. godine zaputio na hodočašće – i Bogu hvala – zapeo u Manresi. Ostao je tamo godinu dana. Bilo je to razdoblje pokore i milosti, vrijeme u kojem ga je Bog odgajao i vodio u duhovnom životu. Na temelju tih iskustava kasnije su nastale slavne Duhovne vježbe, a 1523. Ignacije je stigao u Svetu zemlju. Unatoč želji da ostane tamo i pomaže dušama, morao se vratiti u svoju domovinu. Sada već u zrelim godinama, krenuo je studirati. U međuvremenu je dvaput završio u zatvoru jer je pomagao dušama dajući im duhovne vježbe. Diplomirao je 1533. godine u Parizu gdje i promijenio svoje ime te se krenuo potpisivati kao Ignacije. Upoznao je tamo i prijatelje Franju Ksaverskog, Petra Fabera, Alfonza Salmerona, Diega Layneza, Simona Rodrigueza i Nicolu Bobadilla. Oni su u kapeli na Montmartreu, sjeverno od Pariza, položili zavjete čistoće i siromaštva. Nakon studija i ređenja htjeli su otputovati u Jeruzalem i tamo djelovati među muslimanima, ali Bog ih je uputio u Rim te su se, stigavši u Vječni grad, stavili papi Pavlu III. na raspolaganje. On ih je bez oklijevanja prihvatio i povjerio im niz poslova. Godine 1540. Papa bulom Regimini militantis Ecclesiae odobrava novi red – Družbu Isusovu, a za prvog je generala izabran Ignacije. Tu je službu obavljao sve do svoje smrti 31. srpnja 1556. godine.

Od plemića i viteza opijenog strastima i užicima došao je do svetosti – tražeći, nalazeći i kušajući Boga u svemu.

Sveti Ignacije Lojolski, moli za nas.