“Voliš li me više od svega?” Možda bi se tako mogla tri pitanja koja postavljaš Petru sjediniti u jedno. Volim li Te više od svega? Više od svojih planova, ideja, želja? Volim li Te više od svega što posjedujem i na što sam navezana? Petar Ti je sva tri puta odgovorio da Te ljubi, bez ikakvog dvoumljenja. Ah, a što da ti ja kažem? Stojiš ispred mene, čekaš odgovor, a ja se premišljam i analiziram kako sam si to posložila prioritete u životu… Zašto Ti i ja ne mogu kao Petar bez imalo razmišljanja reći:” Da, Gospodine, Ti znaš da Te volim.”?
Petar je zreo. On nije na putovanju koje si je sam isplanirao, već ide za Tobom. Sumnjam baš da je od svoje mladosti imao to u planeru i računao s time. Ne, on se prepustio da ga Ti vodiš, pa čak i tamo gdje on ne želi i gdje ga je strah ići.
Želim Ti, Bože, dopustiti da popunjavaš moj planer (kad ga već ne mogu skroz odbaciti). A onda, želim težiti Petrovoj zrelosti tako da Tvoje planove prihvatim kao svoje i idem za Tobom. I Ti i ja znamo da će to biti mukotrpan posao, jer, eh pa ne dam ja na svoje planove tako lako. Ali, evo, dopuštam Ti da me vučeš za sobom ako vidiš da ne ide drugačije jer ja stvarno želim moći reći: “Da, Gospodine, volim Te više od svega.”.