Jesi li siguran, Bože, da možeš imati povjerenja u mene? Poslao si svoga sina da te proslavi na zemlji i da izvrši ono što si Ti zamislio. I izvršio je – naizgled jednostavno i bez prigovora. A onda si stvorio i mene, smjestio me ovdje gdje jesam i kažeš mi: “Evo, gledaj Isusa i čini isto.”. Naravno, ne tražiš od mene da spasim svijet. Tražiš samo mrvice ljubavi za ljude kojima si me okružio, a meni je i to teško i već u tome prigovaram. Ja sam kao ona aplikacija za navigaciju. Da bi se pokrenula potrebno je prvo uključiti i Bluetooth i lokaciju. I zamisli sada ići sa mnom na planinarenje…Uđeš dublje u šumu, nestane signala i sve ti se isključi – više ne znaš gdje si i kamo trebaš ići. Pa tko bi mogao imati povjerenja u tu aplikaciju?
Ovisim o Tvom “signalu”. Gledajući Tebe, vidim svoj cilj. A gledajući u cilj, mogu izvršavati sve što je potrebno da do njega i dođem. Čak i ako možda krenem malo ukrivo, nema veze – to Ti ja tražim bolji “signal”, bolji pogled, rupu u krošnjama… Možda mi se posreći pa usput pronađem i ljude s kojima ću se lakše uspeti. Kako god bilo:” ja idem k Tebi”.
