Isuse, zanimljive su ove riječi koje danas upućuješ svojoj Crkvi: „Ištite od moga Oca i primit ćete da vaša radost bude potpuna“. Neće nas toliko obradovati to za što ćemo moliti, koliko sami čin uslišanja, Očevog darivanja, osjećaj Njegove razdraganosti prema nama. Ono što raduje srce je kontakt, dodir, odnos. Veliko je olakšanje izneseno u tim riječima jer se u njima predosjeća ono najvažnije što si nam donio: otvoren kanal komunikacije između nas i Oca, razdiranje hramske zavjese, slobodu za stupiti u odnos s Ocem – pravo da se zovemo djeca Božja i da to budemo. Koji li je samo blagoslov u tome što barem pred nekim u ovom svijetu, i to baš pred samim Bogom, možemo biti kao djeca u iskrenosti i otvorenosti svojih najranjivijih osjećaja i promišljanja. Kao djeca, u najskrovitijoj dubini bespomoćni, krhki i u žudnji za iskrenim odnosom.
