Još uvijek se potajice nadam da ću lakše proći s tobom kroz život, Isuse. Ono što ti zapravo nudiš je olakšanje dok prolazim što imam proći kao tvoja sljedbenica. Najbolje od svega mi je što ti mene izabrao iz svijeta, a svijet me zbog toga mrzi. U trenutcima odbačenosti, pitala bih se što ne valja sa mnom, ne bih li mogla biti obična i uklopiti se bilo gdje, samo da se ne nalazim izložena pogledu i upiranju prstom. I znaš što? Ne bih mogla. Ne mogu otkinuti svoju lozu s trsa tvoga. Ne mogu život duši svojoj dokinuti. Ti si, Isuse, umro da bih ja živjela. Daj mi milost da tako živim da me nije strah umrijeti. Da me nije strah živjeti tako da svaki dan iznova umirem sebi da te mogu vjerno slijediti.
