Primjećujem, Isuse, da nisi rekao kako neće biti prilika i razloga da se srce uznemiruje i straši. Pripremaš me za život jer ti znaš što ima biti, što je čovjek, i od svega ostavljaš mir. Poznati su mi razgovori pred rastanak. Tvoj govor danas baš na njega sluti i znam da se pred rastanak daje dio sebe, dio svog srca koji zadržava toplinu prisutstva. Tvoj mir pobjeđuje sve razloge da se osjećam prepuštenom samoći i teškoćama. Po miru te prepoznajem, kao i one koji su tvoji, s kojima prebivaš kroz oluje života i koje mi šalješ da me utvrde na tvom putu. Hvala ti, Isuse, što si nam tako mudar i vrijedan dar ostavio za znak prepoznavanja, za pozdrav, za utjehu i snagu.
