Govorio si mi Gospodine toliko puta u životu i nisam te razumio. Zato sam te sada zamolio da mi daš milost kako bih te mogao razumjeti. I ovako sam te shvatio Gospodine. Slušao sam, čitao sam i gledao sam različite izvore, ali nisam se pitao gdje si u tom sadržaju Ti? Tada mi u misao dođe riječ proroka Jeremije:
Ne pitahu: Gdje je Gospodin
koji nas izvede iz zemlje egipatske
te nas vođaše kroz pustinju,
po zemlji pustoj, jedva prohodnoj,
po zemlji suhoj i mračnoj,
po zemlji kojom nitko ne prolazi,
nit’ se tko nastanjuje?
I uhvati me tuga velika. O kakva sam budala i luđak. Slušam vojne analitičare, jer sam zaboravio da si Ti moja sigurnost. Gledam nogometne utakmice, jer sam zaboravio da si Ti moj uspjeh. Čitam ekonomske stručnjake, jer sam zaboravio da si Ti moje bogatstvo. Slušam razne političke misli, jer sam zaboravio na Tvoje vodstvo. Tada mi dođe u misao: Evo sad je vrijeme milosti, evo je vrijeme spasa! I uvidjeh da nisammogao vidjeti gdje si Gospodine, ako i sam ne prođem kroz Vrata.
