Iako smo iste godine krenule na 3D, Mateju zapravo nisam baš dobro poznavala sve dok joj nisam postala jedna od kolegica u SKAC-u. I prošle smo toliko toga u ovih godinu dana i baš mi velika ljubav sjedne na srce kad o tome mislim. Pogotovo su mi dragi u sjećanju trenutci kada smo dijelile sobu, pa čak i krevet na Filipinima, a dijelile smo tada smijeh i suze, radost u tucanju mangoima za Uskrs i brigu večer prije radionice. I kroz to pronašle snagu u tome da smo u tome zajedno. A lijepo je biti s Matejom u nečemu zajedno – jer ona kada radi nešto onda to radi za Jedno. Za Njega. A najviše to osjetim u strahopoštovanju koje ima prema duhovnim vježbama i svemu što u IDOM-u radi. Lijepa mi je njena poniznost, brižnost i spremnost izložiti se za druge. I uvijek je tu za mirno te saslušati, čuti i potruditi se razumjeti i pomoći. Lijepo je biti s Matejom zajedno zaJedno i budi mi zahvalnost što sam uz kolegicu dobila i prijateljicu kroz koju mi dolazi puno utjehe i sigurnosti i snage.
