Kad pomislim na Klaru Petric, u misli mi prirodno dođe i prispodoba o talentima te onaj sluga koji ih je dobio pet. (Mt 25, 14-30) Otkad sam s Klarom počela dijeliti klupu u glazbenoj školi 2016. godine, ne prestajem se čuditi svim darovima koje je Klara od Boga primila, a još više kako kroz njih radosno služi Gospodinu. S Klarom možete otpjevati najteža djela klasične glazbe, sklapati rime pa čak i vježbati svoje nogometne vještine na zelenom travnjaku. Ipak, iako je sve spomenuto po meni već poprilično impresivno, ono što najviše volim kod Klare je to koliko ona voli Boga, a samim time i sva Njegova stvorenja. Ona hoda svijetom očima uprtim u Raspetoga, a srcem otvorena za svaku priliku služenja, bilo to volontiranje ili jednostavan razgovor s prijateljicom nakon studentskog vjeronauka. Njezin smijeh odiše radošću, njezini savjeti mudrošću, a život dubokim prijateljstvom sa Stvoriteljem.
Eto, sve je to Klara, ma i mnogo više od toga što sam napisala. Najkraće moguće – blagoslov svakome tko je ima prilike upoznati i zvati svojom prijateljicom.
