Prvo što mi padne na pamet kada se sjetim Jelene je da bi njeno srednje ime trebalo biti „Prelipo“. Sve što ona vidi, čuje, osjeti, radi, dodirne je prelipo i živi dokaz da ako gledamo u našeg Gospodina ćemo se razveseliti. Naša Jele ima toliko radosno srce da je prijelazno i jedan od razloga što se družim s njom (mala šala).
Izuzetno marljiva, vrijedna i predana svemu što uzme u svoje ruke. Britkog je jezika i misli, a i još veće volje za pomoći i usrećiti druge tako da njen broj telefona komotno može biti sastavni dio 112.
Dolazi iz maloga mjesta Vojnića Sinjskog, na što je jako ponosna, a koji će jednog dana sigurno biti poznatiji po tome što je naša Jela njegov stanovnik nego Siniša Vuco.
Prva Ljubav je nas pozvala na zajedničke putove i od srca svima želim jednu Jelenu u svom životu jer je neizmjeran blagoslov i Božja prisutnost u svakom smislu riječi.
