Dragica.
Dan njezinog rođenja za mene je bio najsretniji dan života. Nakon skoro deset godina više nisam bila sama, imala sam sestru. Ono što mi se kod nje nikako nije sviđalo bilo je ime, ali njena toplina i dragost, nježnost i briga za druge čine to ime svakim danom sve više njenim, a time i sve ljepšim.
Svojom jednostavnošću i izravnošću, nenametljivošću, odanošću, spremnošću na odricanje u korist drugoga, lakoćom opraštanja i spremnosti da, bila kriva ili ne, uvijek priđe prva i traži oprost Dragica me često podsjeća na Isusove riječi: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.“ (Iv 13,34)
Kad pomislim na Dragicu u meni se bude ljubav i ponos. Ponosnom me najviše čini njena autentičnost dok ljubav budi spoznaja da mi je Dragica najdragocjeniji Božji dar koji svakodnevno govori o Njegovoj ljubavi, brizi i nježnosti.
