Isuse moj, mene je pred Tobom sram…

Tako mi je lijepo biti s Tobom, dijeliti, radovati se, pitati, tugovati… tako dobro da često ne želim više nikada biti bez Tebe. A koliko puta u svakodnevici moje “ja” bude ispred Tebe. Teško mi je uopće pitati koji bi bio Tvoj način, kad moja oholost požuri prva. Kako da onda drugi u meni vide Tebe? Kako da onda tražim Tebe u drugima?

Gospodine, molim te za više Tebe, a manje mene u meni.

Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri.