Tko je najveći među vama, neka bude vaš sluga. Uf, moje se oči skupe od
nelagode, leđa ukoče i teško sjedim mirno kad me netko ‘veći od mene’ poslužuje.
Ako i ovo zatomim, barem se preko usta prevali neko opiranje. Oprana zdjelica,
preuzet volan, uzeta teška kutija iz ruku, poslužen obrok… ‘Ne treba!’ ‘Ja ću!’ ‘Mogu
sama!’ Danas te molim za poniznost da te prepoznam kada me želiš poslužiti. Daj mi
da prihvatim ljubav koja se spušta k meni i dopustim da se utjeloviš u mojim bližnjima.
Daj da primijetim i prihvatim sve što to u meni čini, i da mi i danas budeš bliži.