„Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?” – kolike su samo ispovijedi iza mene gdje mi je oprošteno samim time što sam iskreno zamolila, a ničime zaslužila. Unatoč boli koju sam Ti nanijela, Tvom trudu i ljubavi koliko god da puta padnem Ti si uvijek spreman oprostiti. S druge strane, koliko sam se puta zaplela u razmišljanju mogu li i trebam li oprostiti, gdje je netko prešao granicu, zaslužuje li oprost, što mi duguje, je li mi sve vratio i zahvalio. Ti me učiš ne mjeriti, ne vagati nego ljubiti i opraštati. Iako nekad djeluje nemoguće iz naše perspektive s Tobom je moguće oprostiti od srca i onda kad boli i kad smatramo da netko ne zaslužuje. Samo tako možemo živjeti u Tvojoj prisutnosti- u slobodi i ljubavi i iz dana u dan donositi odluku nasljedovati Te.
