Jao onima koji imaju svoju utjehu, koji su siti, koji se smiju i koje drugi hvale. Nažalost, imam ponešto iskustva s ulaganjem vremena, energije, emocija i novca u stvari koje su se pokazale kao loše investicije. Jer sam na ovaj ili na onaj način želio utjehu, sitost, smjeh, pohvalu ili priznanje. Ali od osoba i stvari koje sve to i nisu mogle dati. Često i nisam znao što zapravo želim i tražim. Ako sam iz svega toga nešto naučio, možda to i nisu bile toliko loše investicije. Što sam to mogao naučiti? Biti siromah ne znači biti duhovno i materijalno bijedan, već biti Bogu zahvalan, zavoljeti svoj život s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Spoznati da kad sam s Bogom, moje tame sjaje kao svjetlost, a noći poput dana. Pustiti Bogu da me On utješi, zasiti me, daruje mi radost i kaže mi nešto lijepo.
