Čitajući odlomke kako Isusa njegovi sumještani žele baciti s litice pronalazim i sebe u toj gomili u situacijama gdje sama želim riješiti problem i mislim da mi drugi smetaju na tom putu, gdje se ulovim u razmišljanju da sam dovoljno dobra i gdje od drugih volim čuti samo riječi pohvale i časti. Isuse Ti ne gledaš moje grijehe, već moje srce. Učiš me također da će biti trenutaka kad me neće hvaliti iako činim od srca, kad će biti teško iako želim drugome dobro. Stavljaš se na raspolaganje da me tješiš, ozdraviš i vodiš samo ako Te iskrena srca zazovem. Voljela bih imati takvo predanje i vjeru, odmaknuti se od svjetovnih obzira i mjerila kao Ti na litici pred gomilom te okrenuti svoj pogled Tebi i prepustiti se da me Ti vodiš u moj zavičaj.
