Gospodin šalje svoje učenike da odlaze u gradove liječiti bolesne i naviještati mir, ali me posebno dirnulo kako šalje po dvoje zajedno. Kao da nam time želi poručiti koliko su nam važni braća i sestre u Kristu kako bi nam olakšali vlastito življenje vjere i sve kušnje na koje naiđemo putem. Važnije je s kime učenici idu nego što nose sa sobom. Zato im govori da ne nose ni kese, ni torbe ni obuće. Ponekad se i sama osjećam kao janje među vukovima dok nastojim svjedočiti svoju vjeru, ali sve postaje lakše kada uz sebe imam rame na koje se mogu nasloniti, ruku koja će me podignuti kada padnem i glas koji će me ohrabriti i dati mi do znanja da nisam sama. Zato je blagoslovljen čovjek koji ima prijatelje koji mu pomažu da dođe u nebo…
