Dobri moj Bože, i danas Te želim čuti, želim i ovaj dan započeti s tobom. U meni su strah i čežnja. Hoćeš li mi doći? Kako će to biti ako te sada, prije nego krenem u svakodnevicu, ne čujem? Sa strahom raste i moja odgovornost i udaljujem se od toga da pustim da mi se susret s Tobom dogodi. Idem za rutinama, jednu za drugom, utabanim stazama, mojim planovima za dan. A Marija? Kao da se krajičkom uha okrećem prema sceni u kojoj se sve dogodilo mimo nekih dobrih planova za dan. Dolaziš joj nenajavljeno i nepredvidljivo, usred običnog dana, u vrijeme koje si ti zamislio i stavio ‘ponudu na stol’. Hoću li i ja danas prihvatiti da si Ti Bog? Jesam li spremna na ples s Tobom koji nisam isplanirala? Mogu li danas samo hodati u tome da ‘Tebi ništa nije nemoguće’?