Divno mi je zamisliti ovu scenu kako slijep čovjek dopušta Isusu da ga ozdravi i vjerno sluša svaku Njegovu riječ, iako taj tren ne zna zašto i ne vidi kamo ga to vodi. Dopuštajući Isusu da ga dotakne i slušajući Ga ne samo da on ozdravlja već i svi drugi zamjećuju njegovu promjenu i nitko nije ravnodušan na to. Pitam se čitajući ovaj tekst od čega mene Isus treba ozdraviti, gdje kod mene nema života, slobode, ljubavi, mira? Pitam se također jesam li svjetlost svijeta i primjećuju li to drugi? Jesam li spremna dopustiti Isusu da otvori i oči mog srca kako bih gledala svijet drugim očima? Moguće je da me na tom putu neće svi prihvaćati, ali Bože daj mi snage radosno i vjerno biti svijetlo ovoga svijeta te ljubiti i služiti potrebitima na kojima se očituju dijela Tvoja.