Pročulo se u šumi da Medo ima listu za ubijanje. Neizvjesnost je postala neizdrživa, i Jelen odluči provjeriti je li istina što se priča. Ode do Mede i pita: Medo, priča se da imaš listu za ubijanje. Imaš li stvarno listu za ubijanje?
Medo kratko odgovori: Imam.
Jelen pita dalje: Jesam li ja na toj listi?
Medo kratko odgovori: Jesi.
I sutradan dan Jelena nađu mrtvog.
Vuk stisne zube, ohrabri se i ode do Mede. Pita ga: Medo, priča se da imaš listu za ubijanje. Imaš li stvarno listu za ubijanje?
Medo kratko odgovori: Imam.
Vuk pita dalje: Jesam li ja na toj listi?
Medo kratko odgovori: Jesi.
I sutradan dan Vuka nađu mrtvog.
Dođe Zeko do Mede i pita: Medo, priča se da imaš listu za ubijanje. Imaš li stvarno listu za ubijanje?
Medo kratko odgovori: Imam.
Zeko pita dalje: Jesam li ja na toj listi?
Medo kratko odgovori: Jesi.
Zeko pita dalje: Možeš li me obrisati?
Medo kratko odgovori: Može, nema problema.
Ova kratka i jednostavna priča, zapravo vic, dočarava složen proces komunikacije.
S kojim ciljem i u kojem stanju započinjem razgovore? Jesam li uplašen, želim li razgovorom smanjiti svoj strah? Jesam li spreman/spremna čuti i reći istinu? Što kad čujem nešto što ne želim? Što mislim o drugoj osobi, je li bolja, veća, dominantnija od mene? Kakvom mene drugi vide?
Ova pitanja su važna kako bismo znali razlikovati što možemo i što ne možemo učiniti. Komuniciramo sa sobom, s drugima i s Bogom. Gotovo nemoguće je nekomunicirati. Komunikacija nam je dana kao dar da dođemo bliže jedni drugima i Bogu, da se bolje razumijemo. Komunikacija ima i drugu stranu medalje: prekidamo ju, prekidamo odnose izgovorenim i neizgovorenim riječima, šutnjom. Komunikacijom dolazimo u zajedništvo i razjedinjujemo se njome.
Na što u komunikaciji možemo utjecati kako bi ona služila više dobru, kako to učiti i kako se na to odlučivati, možete saznati na ciklusu radionica o komunikaciji Više u zajedništvo. Prijaviti se možete putem poveznice, a više o edukacijama možete pročitati ovdje.
