SKAC priprema novogodišnje duhovne vježbe u šutnji koje će se održati u Hrvatskom Leskovcu, od 31. prosinca 2022. do 8. siječnja 2023. Izdvajamo neka iskustva prošlogodišnjih sudionika jer su možda njihova previranja baš i tvoja?
Odnos s Bogom koji više nije samo Bog, nego moj Bog. Nije Isus, nego moj Isus.
Vidim kako bolje primjećujem stvari oko sebe, situacije u danu i kako Bog kroz njih djeluje. Doživjela sam da se Boga može susresti na razne načine, u svakodnevici, svakodnevnim poslovima, a ne samo kroz molitvu. Potaknulo me osvijestiti si i živjeti sadašnji trenutak. Isto tako, osvijestilo mi je koliko toga u meni mi priječi život u slobodi djeteta Božjeg – moje neuredne sklonosti, navezanosti i da stalno pokušavam svojim snagama, na svoj način, umjesto da se predam Njemu da On sve vodi.
Prije ovog programa nikad nisam mislila da se mogu ustati u 6h ujutro bez problema. Nikad nisam mislila da mi tjelovježba u ranu zoru odgovara. Mislila sam da nisam osoba koja voli šetati. Sve to pokazalo se pogrešnim. Drago mi je što je Bog dosta mojih očekivanja “razbio”. U razgovoru s pratiteljem osjećala sam se ugodno. Inače imam problem u komunikaciji s drugim ljudima, to mi je dosta teško, no pratitelj je bio vrlo dobar, pažljiv, susretljiv i nisam imala nikakvih problema u komunikaciji s njime. Odlično mi je što su nam duhovnici bili stalno na raspolaganju.
U šutnji i jednostavnosti prepoznala sam kraljevsko dostojanstvo i poželjela takav ambijent nikada ne napustiti.
Dogodilo se više promjena, ali jedna od najznačajnijih je iskustvo oslanjanja na Boga, a ne samo na sebe. Tražiti pomoć u Bogu. Imam dojam da sam po prvi put u životu Bogu srcem rekao što me muči i iskreno tražio za pomoć. Čitavog života gotovo nikad ne govorim što mi je teško i gotovo nikad direktno ne pitam za pomoć. To je jedna velika promjena i nakon DV sam počeo pitati za pomoć u malim stvarima u kojima bih se inače ustručavao.
Rekao bih da je najveća promjena da sam “očišćen” od nekih svojih očekivanja i želja. Nakon dugo vremena sva briga i fokus mi je bio isključivo na Bogu i našem odnosu.
Mislim da je moja prekretnica započela osjećajem slobode kada sam sjela na bicikl i vozila se po praznim putevima uz ravna polja po prirodi. Taj osjećaj mira, slobode i radosti baš me oživio spajanjem mojih dviju radosti – bicikliranje i priroda.
Mislim da smo se Bog i ja konačno malo bolje osjetili i upoznali (barem ja Njega). A sa sobom sam ponio da manje brinem, budem radostan i dajem se maksimalno u stvari koje radim.
Kroz ove vježbe doživjela sam iskustvo da je Isus moj prijatelj, da želi biti moj prijatelj i da ga zanimaju sve moje brige i ono što me muči.. Bog koji nije nametljiv nego strpljivo čeka da ja dođem. Bog želi moju malenost, da mu prepustim da me On vodi, želi me susresti u svakodnevici.
Ako je u tebi zaigrala želja za susretom s Bogom u tišini, pročitaj više o DUHOVNIM VJEŽBAMA U ŠUTNJI i prijavi se!
