Mir našega Gospodina je nešto unutarnje, i sa sobom donosi sve ostale darove i milosti potrebne za spasenje i vječni život. Taj mir potiče nas da ljubimo svoje bližnje poradi ljubavi našega Stvoritelja i Gospodina, i poradi te iste ljubavi mi obdržavamo sve zapovijedi zakona, kao što sv. Pavao kaže: „Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon“ (Rim 13,8).Ispunio je zakon jer ljubi svog Stvoritelja i Gospodina, i ljubi svoga bližnjega poradi svoga milog Gospodina [Ep. 1:162].
Čezneš li mir, to je kao da ideš za jednim malim potočićem koji vodi u ocean ljubavi i mira. Baš ta čežnja je pozivnica od našega Gospodina da se smiriš u Njemu, uploviš u Njegov zagrljaj, odmoriš u Njegovu naručju baš kao i ljubljeni učenik. U sred posljednje večere i uoči svih muka, Isus mu je pružio svoje naručje, primio ga k sebi, dozvolio mu da otpočine u blizini Njegova Srca. Isus je našao i vremena i volje da bude Ivanu blizu. Neće li onda tako učiniti i tebi, samo ako Ga tražiš?
Tražiti Njega ne traži od tebe neku veliku aktivnost, ta mogao si to već vidjeti u primjeru učenika koji su hitro ostavili mreže. Ostavili su posao, sve dotadašnje svoje načine življenja, i krenuli za Njim. Traži se, dakle, samo da ostaviš štogod da radiš, i daruješ malo vremena i sebi i Njemu i vašemu odnosu. Ništa ne moraš činiti, osim naći malo vremena za to ništa. Stati. Odmoriti, da bi uopće mogao vidjeti i čuti. Izići iz svoje zaokupljenosti sobom, i unići u prostor i vrijeme za Susret.
Kaže sveti Ignacije u svojim uputama za tri načina molitve, da je ključno za svaki način najprije otpočinuti, a onda promišljati kamo idem i zašto. Sugerira da prije bilo kakvog ulaska u odnos s Bogom najprije otpočnemo. Ima tu nešto silno važno. Nešto ključno za bilo koji oblik molitve. Nešto što je za današnje vrijeme itekako poseban izazov. Jednostavno stati, dati sebi malo vremena, promisliti kuda idem i zašto i tek onda unići u bilo koji vidik molitve, tj. odnosa s Bogom. Bilo bi to plodonosno za ulazak u bilo koji odnos: stati, otpočinuti, promisliti ili podsjetiti se kamo idem i zašto.
Ono što je posebno blagotvorno u ovome otpočinuti svakako je ta pasivnost. Dajemo vremena da se dogodi nešto mimo naše volje. Prepuštamo se. Bog koji uvijek ima inicijativu može nam neometano prići. Nije na nama da nešto određujemo i odrađujemo, nego samo da prestanemo sa svim svojim fizičkim i mentalnim aktivnostima. Jasno je zašto. Sigurno imaš to iskustvo kada si nekome htio prići ali činio ti se prezaposlen ili prezaokupljen svojim brigama, pa si oklijevao iz poštovanja za nj i to što radi… Ili kada si nekoga htio pozvati na druženje, pa nisi jer si se sjetio da ima ovo ili ono. Tako nekad i mi svojim zaokupljenostima šaljemo poruku: Ne sad! Nisam za odnos, preopterećen sam poslom! Priđi mi kada ovo završi! A zapravo nam je potrebna stanka, potreban odmor, i potreban odnos s Onim u kojemu možemo sve. Znamo se i žaliti da Ga nema, da nas je napustio, da šuti… a On čeka. Čeka da staneš, da daš vremena najprije sebi, i da ti može prići dok odmoriš.
Duhovne vježbe jesu privilegirano vrijeme s Bogom. I iako uključuju razne oblike vježbanja u tome kako možemo u odnos s Bogom, najprije su otpočinjanje od svih naših uloga koje imamo u svakodnevnom životu. Otpočinjanje od svih naših očekivanja i očekivanja okoline koja su nam nametnuta. Otpočinjanje od svih naših navika i rutina, te prilika za stjecanje nekih novih koje vode u mir i dublji odnos s Bogom. One su vrijeme koje će za nekoga značiti baš to: unići u ocean ljubavi i mira i kupati se sedam dana neprestance u tome; ući u zagrljaj samoga Boga i odmarati se u toplini Njegova naručja; nasloniti se na Njegove grudi i neprestance slušati Njegovo Srce puno ljubavi za mene i one koji me okružuju.
Duhovne vježbe u šutnji svakako su jedinstvena prilika da se učimo tome zaustavljanju, i ostavljanju svega da bi se posvetili Bogu. Prilika su da zaustavimo sav svoj život koji nas često vrti čini se baš kao veš mašina. I da jednostavno kušamo u miru što se to sve u nama događa. Da slušamo u miru što On o tome ima za reći. Da gledamo kako On djeluje. Da čujemo i vidimo i kušamo kako je dobar Bog i kako Njegovo Srce kuca baš za mene. Čezneš li otpočinuti pri Njegovu Srcu, onda klikni i prijavi se.
Sliku naslikala Diva drawings.