Poprilično si obmanut u razmišljanju da razlog tvog nemira i nezamjetnog napretka u nasljedovanju puta Gospodnjeg leži u mjestu gdje živiš, ili u tvojim poglavarima, ili u tvojoj braći. Taj nemir dolazi iz tvoje unutarnjosti, uistinu, dolazi od tvog vlastitog manjka poniznosti, poslušnosti, i molitve, i konačno od nedostatka mrtvljenja i gorljivosti u napredovanju na putu savršenstva. Mogao bi promijeniti prebivalište, poglavare ili braću, ali ako se unutarnji čovjek ne promijeni, te ti ostale promjene neće donijeti nikakvo dobro.  Svugdje će ti biti isto, osim ako ne postaneš ponizan, poslušan, pobožan, i umrtviš svoje sebeljublje. To je promjena koju trebaš tražiti i ništa drugo. [Ep. 8:328-329]

Iako nismo lišeni svijeta u kojem živimo i Bog dolazi baš po njemu, varka je da nam je nešto izvanjsko prepreka na putu posvećenja. Povijest nam je pokazala da Bog dolazi u apsolutno sve okolnosti, ta odabrao je roditi se u najneuglednijoj zemlji tadašnjega Carstva, najneznatnijem plemenu, najmanjem gradu od svih, čak niti u pristojnu okruženju obiteljskog doma, nego u utočištu koje se našlo. Živio je od rada svojih ruku, a kasnije od milodara i gostoljubivih poziva i grešnika i carinika i farizeja i ribara i prijatelja… Živio je od tuđe milostinje iako je mogao umnažati kruh svaki dan. Umro je na najsramotniji mogući način. A svejedno i milijuni danas vjeruju: Isus Krist jest Bog!

Kako dopustiti tom malenom Bogu da uniđe u moj život? Kako Ga ugledati od tolikih valova na nemirnom moru moje duše? Kako krenuti za Njim, usprkos valovima, nasuprot struji? Kako u dubinu, kada i ovako osjećam da se utapam? Kako izdvojiti 7 dana? Kako ih platiti? Sve ako i ne znaš nijedan odgovor, možda baš jesi pozvan(a) VIŠE u dubinu s Njim. Reci mu sve to i odvaži se, riskiraj!

Zašto?

Duhovne vježbe same po sebi ne nude nijedan odgovor. Nisu čak ni garancija da ćeš dobiti sve odgovore a kamoli donijeti dobre odluke ukoliko jesi na raskršću. Nisu one ni tečaj odlučivanja, niti škola razlučivanja, ni mjesto gdje ćeš steći posebne darove. Sve se to može i ne mora dogoditi. Ono što duhovne vježbe jesu je prilika da se osamiš, da se posve Bogu posvetiš, da kroz male svakodnevne vježbe učiš kako više Njemu, kako više s Njim u svemu.

Pa i na tragu ovoga gore što sveti Ignacije koji je i osmislio duhovne vježbe piše – promjena kreće od nas samih i ako hoćemo istinski nasljedovati Isusa valja nam težiti za onim što nam pomaže rasti u poslušnosti, poniznosti, pobožnosti i nesebičnosti.

Duhovne vježbe ti neće dati savršen dar poslušnosti, ali će ti ponuditi puno malih prilika da se u njoj vježbaš.

Duhovne vježbe ti neće osigurati poniznost, ali će ti ponuditi iskustvo jednostavnog življenja u kojem nisi opterećen svojim ponosom.

U duhovnim vježbama ćeš možda moći ili nećeš moći moliti, vjerojatno oboje, ali tako se samo i možeš vježbati u tome da molitvu prihvatiš kao dar.

U duhovnim vježbama nećeš toliko naučiti kako biti pobožan, koliko kako donositi i najmanje odluke u danu s Bogom, kako živjeti po Božjem, pobožno.

Nećeš u duhovnim vježbama postati posve nesebičan, ali ćeš se učiti dati prednost Njemu. Ne skakati na prvu loptu, nego gledati u koji dio terena te On zove. Jer on je kapetan, on kuži tekmu, igrače i situaciju. Valja dati prvenstvo Njemu. Jer kada je On na prvom mjestu, sve je na svome mjestu.

Ma duhovne vježbe su kao zaručnički tečaj za mladence, jedno privilegirano vrijeme u kojem se duša i Zaručnik posve posvećuju jedno drugome da bi zajedno izgradili novi život iz kojeg će poteći obilje novih života, i radosti za mnoge! 

Čezneš li prepustiti se Njemu koji te je za sebe stvorio, onda klikni i prijavi se OVDJE.