Sveti Ignacije opisao je svoje iskustvo i iskustvo mnogih kojima je davao duhovne vježbe da što više se duša nađe sama i odijeljena od svijeta, to je sposobnija da se približi i dopre do Stvoritelja i svoga Gospodina; a što mu tako bude bliža, to će sve više biti i pripremljena da primi milosti i darove od njegove božanske i neizmjerne dobrote.
Duhovne vježbe, a posebno ove koje se daju u šutnji služe dakle tome da se čovjek odijeli od svijeta, kako bi što više prionuo uz svoga Stvoritelja, tj. Stvoritelja svega stvorenoga. Iako su oni mali i kratki trenuci u danu kada stanemo tek toliko da na Nj pomislimo, da Mu nešto kažemo, požalimo se ili zatražimo, veoma dragocjeni biseri… još veće blago ćemo steći ako se odlučimo na sedam dana šutnje, molitvenih vježbi, i odvojenosti od svojih svakodnevnih obveza i okruženja. Nije u pitanju izolacija poput ovih u vrijeme pandemije. Nego više odlazak u puninu, odlazak u obilje koje prisutnost božanskih osoba nudi, a i cijelo nebo se nekad duši spusti, sveci bodre i navijaju s tribina jer si odlučio zaigrati tekmu života. To je zapravo odgovor na poziv kakvog je Isus uputio trojici koji su ga vidjeli preobražena. Tek kad odgovoriš na poziv, uspneš se s njim na samo, uložiš trud da ga slijediš, možeš Ga ugledati u svoj Njegovoj slavi.
Zato je silno važno da smo budni kad nas zatekne, kad nam dolazi blizu, i kad nas poziva da Mu priđemo još bliže. Dok zove više u dubinu, više u svoju blizinu. Što On to hoće?
Ništa!
On hoće nama se dati. Biti blizu. Biti blizak. Biti s nama. Biti.
A mi oklijevamo, bježimo, zavaravamo se prolaznim važnostima i dragocjenostima, skrećemo, zaboravimo se, rastreseni smo, užurbani, nemirni, zaokupljeni sobom. A pored nas Bog, Bog koji nam hoće blizu, koji čeka, koji ljubi, koji se nama nada, koji je strpljiv, koji neumorno zove.
Odlučiti se na sedam dana šutnje nije lako… treba mnogo toga ostaviti, urediti, pripremiti. Ma i samo promišljanje jesam li za to? i mogu li to? izvanredna je prilika da vidim gdje mi je blago. Što to iskoči dok razmišljam o odlasku u duhovne vježbe u šutnji? Kakvi izazovi, koje prepreke? Što te to brine?…e! To ti je u srcu, tamo ti je srce! Ne sviđa ti se da je tako? Hoćeš promjenu? Predaj to sve u ruke Njemu koji ti je blizu i kad ne osjećaš. Ni ne moraš osjećati… Dovoljno je odlučiti i reći: Predajem Ti.
Ti raspolaži sa svime po svojoj volji. Tako je molio Ignacije, i valjalo bi početi moliti tako s njime koji je od svoga obraćenja i obavljanja vježbi neprestance doživljavao Božju blizinu. Ako to želiš baš kao i Ignacije, onda valja pokušati s duhovnim vježbama. Valja s njima pokušati i ako si od onih koji iskreno traže Boga! I još posebno ako doživljavaš da ti u toj potrazi baš i ne ide! Ma i ako ti se čini da možda umišljaš kako s nekim razgovaraš. Čak i ako se još uvijek pitaš ima li ikog s druge strane „žice“! Ako se osjećaš zaglavljeno, ili kao da imaš neku kočnicu – baš tebi to treba! I ako moraš donijeti neku životnu odluku, a nisi načisto kako Bog na to gleda. I ako jednostavno želiš doživjeti kako ti je On to blizu, kroz konkretno, obično, svakodnevno iskustvo. Baš to nude ove SKAC-ove duhovne vježbe. One su ukratko sedmodnevni trening za uočavanje Božje prisutnosti u svakodnevnim životnim iskustvima.
Više informacija i sama prijavnica nalaze se ovdje: VIŠE u dubinu.
