Duhovne vježbe u šutnji. Nije jednostavno birati riječi o tako velikom (skrivenom) blagu. To je prilika koja mi je bila pružena u životu nekoliko puta gdje sam se mogla odmaknuti od svakodnevnog poznatog ritma života i samo šutjeti.

Zvuči jednostavno ili preteško? Oboje je. Šutnjom se prazne prvo riječi, a zatim i misli, srce se čisti  od duha svijeta. Iščekujem, ostavljam prostor za nešto novo, nepoznato, nešto što ne znam kako će se razvijati. I tu je potrebna hrabrost za pustiti konce iz svojih ruku i dati se voditi Onome tko me već odavno poznaje i ljubi, Onome tko me poznaje do najintimnijeg. Proces je to, i nije jednostavno. I ne treba biti jednostavno jer je prevrijedno da bude doživljeno površno, lako dostupno, usputno, nešto što se bez muke može iskusiti.

Na prve duhovne vježbe došla sam sa konkretnom životnom situacijom i pitanjima, tražila sam odgovor i Božju pomoć. I nakon postignute šutnje, krenula je teža borba, kako razumjeti Boga po onome što mi govori. Ja jednom stranom, a On kroz izoštrena osjetila nudi nove mirise, novi doživljaj iste slike prirode, novi pogled na čovjeka, okus detalja života. I ne razumijem to što mi srce dotiče, borim se i pokušavam složiti u svoje okvire, svojom glavom shvatiti jer uvijek tako činim. I borba traje sve do iznemoglosti kada puštam konce iz svojih ruku i dopuštam Mu da djeluje onako kako On želi.

I svaki put ostanem iznova iznenađena načinom na koji mi Bog pristupa, koliko je to osobno, s koliko pažnje i detalja i razumljivo meni na moj način. Moj Bog koji je duhovit, pomalo smiješan, blizak, nježno me privija u svoje naručje i uvijek iznova me izuje iz cipela količinom svoje ljubavi. Ljubav koju primam jer sam Njegovo ljubljeno dijete, njegova ljubljena kćer, ljubav koju nisam niti je moram zaslužiti. Koja fešta! Srce je puno, ali i želi ostati takvo, primati još više i iznova dolaziti na taj Izvor radosti, istine, čistoće.

I jedva sam čekala svoju priliku novih duhovnih vježbi u šutnji. Program mi je bio poznat, forma slična, ali ja drugačija, sada bez životnih dilema, već sa željom da si opet malo intenzivnije priuštim Njegovu blizinu i  jednostavno sunčam dušu i uživam. Bila mi je prisutna provokativna misao, što mi možeš Bože ponuditi kroz ove vježbe, isto kao i prethodne godine? Kakvo osvježenje? Ima li nešto novo? Iznenadi me! Očekivala sam iste borbe, no i one su bile drugačije kao i moj Bog. Kao i svaki novi dah i dan koji mi je darovan, uvijek nov, neponovljiv, nova prilika da se odlučim za Njega i da ponovno iskusim Ljubav koja se iznova daje. Daje i ispunja, ostavlja me suznih radosnih očiju i s mišlju kako sam samo mogla sumnjati u Njegovu veličinu i svemogućnost.

Stvoren si jedinstven, nema takvog bića kao što si ti i dobro je što kroz šutnju nema univerzalnosti i recepata kako ćeš susresti Onog koji zna sve o tebi. Velik je to izazov, biti intenzivno u Njegovoj prisutnosti i dati da te dotakne dublje, i ponovno dublje, dopustiti da te oblikuje, liječi, usmjerava. Izazov je to i prilika za krenuti u novi, obnovljeni život s Kristom. A On daje u izobilju svima koji Ga traže. Radujem se i priželjkujem novu priliku za još jedan odmor duše u vlastitoj tišini i Njegovoj punini.

„Što oko ne vidje i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1Kor, 2,9)

Ovo je bio osvrt Marije, sudionice prošlogodišnjih duhovnih vježbi u šutnji. Ako i ti čezneš osobni susret s Bogom u ovakvom programu, od 31. prosinca do 8. siječnja u Hrvatskom Leskovcu, pročitaj uvjete PRIJAVE i pridruži nam se!