Suze su po fiziološkoj definiciji bistra i bezbojna tekućina koju izlučuju naše suzne žlijezde. Ali znate i sami da one imaju puno dublje značenje. Kompleksan su posjetitelj koji dođe iznenada, kojeg ne možemo kontrolirati. Nuspojava su pokreta koji nastane u našim skrivenim dubinama, a znanstvenici kažu da ovisno o poticaju imaju i drugačiji kemijski sastav.

Suze su i dar i blagoslov. Posebno značenje imaju u ignacijevskoj duhovnosti i zato im posvećujemo ovaj jezični imetak. Sveti Ignacije nije bio plačljiv čovjek. U njegovoj autobiografiji spominju se dvije situacije u kojima nije pustio ni suze ni jauka. Prva je kad su mu nakon ranjavanja ponovno lomili nogu i rezali kost, a druga je kad mu je subrat prepravljao talar i iglom mu probio uho. Samo mu je mirno dobacio da će mu morati zašiti uho.

Ipak, bio je čovjek od suza. Plakao je više puta dnevno. Slavljenje mise na kojoj bi zaplakao dva-tri puta bilo mu je „suho“. Često je znao zaplakati i u razgovorima kad bi ga neka izgovorena riječ podsjetila na određenu duboko doživljenu božansku stvarnost ili doticaj. Plakao je i dok je promatrao nebo i zvijezde: …i mnogo godina kasnije, kad je već ostario, viđao bih ga na krovu ili na kakvom povišenom mjestu, odakle je mogao vidjeti horizont i velik dio neba, fiksirajući svoj pogled na njega. I nakon nekog vremena provedenog u zanosu i divljenju, povratio bi svijest, pomaknuo se, i sa suzama koje su lile iz njegovih očiju zbog velike sreće koju je osjetio u svom srcu, čuo bih ga kako govori: „O, kako mi se ogavno i nisko zemlja čini! Kad pogledam u nebo, gnoj je i otpad.“ [1] U vrlo teškoj bolesti 1550. godine, dok su mnogi uključujući i njega mislili da će umrijeti, topio u suzama – radosnicama. Bio je toliko radostan i osjećao je toliko duhovne utjehe misleći na smrt da se trudio otklanjati te misli da ne prima toliko utjehe.

Ignacije poznaje tri vrste suza:

  1. Pokajničke suze. U duhovnim vježbama poziva vježbenike da mole za bol, kajanje i suze zbog svojih grijeha. Te suze mogu značiti da se „otvrdnulo srce“ otopilo.
  2. Suze kao izraz suosjećanja s Isusom. Ignacije želi i može plakati s Isusom promatrajući Njegovu muku.
  3. Suze utjehe. Ignacije je najviše plakao suze utjehe, zahvalnosti i radosti. Kad se u svojem dnevniku prisjeća suza radosnica, onda je to za njega način da se sjeti dobročinstava Božjih.

Suze su Ignaciju bile dar, ali bio je slobodan od njih i molio je da mu se taj dar oduzme ako bi mu to donijelo još veće strahopoštovanje prema Bogu. Često je tješio one koji nemaju taj dar. Jer različiti smo svi mi ljudi, i nisu toliko važne suze koliko je važno ganuće srca. [2]

Izvori:

  1. https://www.ignacije.hr/duhovnost/sveti-ignacije/ignacije-i-zvijezde/
  2. Tražiti i nalaziti Boga u svemu, Willi Lambert, SJ