Prije nekoliko petaka pisali smo o imaginaciji i htjeli vas potaknuti da u ovo adventsko vrijeme i sami kušate bogatstvo zamišljanja u molitvi. Ne možemo znati jeste li, ali koristimo još jednu priliku “nagovaranja” kroz pojam “ropče”.
O čemu se radi? Unutar 2. tjedna “Duhovnih vježbi” jedna od milosti koje se traže je “unutarnja spoznaja Gospodina koji je za me postao čovjekom, da ga više uzljubim i nasljedujem”. Ignacije je svjestan da je za nasljedovanje Krista, čiji put nije bio nimalo lagan i zemaljski je završio odbačenošću, okrutnim mučenjem i sramotnom smrću, potrebno upoznati Ga. I to “iznutra”, upoznati mu dušu, zašto je sišao s neba da bi s nama prošao zemaljski put kao siromašno dijete, fizički radnik drvodjelja, sa svim iskustvima ljudskosti, radostima prijateljevanja i gubitka najmilijih… Što je htio, što mu značimo?
Poznato nam je kako nekog najbolje upoznaješ tako da boraviš s njim. Postoji uzrečica da je mladi par spreman za brak kad zajedno prođu četiri godišnja doba ili sprovod i vjenčanje. Reklo bi se, tuge i radosti, barem natruhe različitih boja života, te da su u njima spremni biti zajedno.
Tako nas i Ignacije poziva da provedemo vrijeme s Kristom, a Njegov život počinje utjelovljenjem i rođenjem. Konkretno, unutar vježbe ”Isusovo rođenje”, nakon što smo se pripremili i ušli u molitvu, unutar same kontemplacije predlaže točke:
Prva je točka da vidim osobe, naime našu Gospu, i Josipa, i sluškinju, i malog Isusa poslije poroda. Pretvorit ću se u siromaška i nevrijedno ropče pa ću ih gledati i motriti i u njihovim potrebama poslužiti, kao da sam ondje prisutan, s najvećom odanošću i počitanjem. Onda ću to primijeniti na sama sebe da uberem koji plod. (114)
Druga je da gledam i promatram što govore, a potom da to primjenim na sebe te da uberem koji plod. (115)
Treća je da gledam i motrim što rade, na primjer kako putuju i pate, kako se Gospodin rađa u najvećem siromaštvu; a nakon tolikih napora, nakon gladi i žeđi, nakon žege i studeni, nakon nepravdi i kleveta, kako napokon umire na križu, a sve to poradi mene. Potom ću sve to primijeniti na sebe da uberem duhovni plod. (116)
Advent nas priprema da razmatramo put Boga koji je kao nepovlašteno djete došlo među svoj narod, ali nije bilo primljeno. Ignacije u svojim vježbama predlaže da to učinimo kao siromašak i nevrijedno ropče, izbliza. Kao što je On postao jedan od nas, da i mi budemo kao On. Fizički hladna, mračna, odbačena spilja rođenja postaje povlašteno mjesto za susret s Bogom.
To je dragocjeni dar u životu Kristova sljedbenika: primiti dar susreta s Njim među žrtvama i siromasima. Taj dar je primila i Družba Isusova i siromašni su odredili njihov put, prvo da sami znaju obilovati i oskudijevati te da budu u službi siromaha. A mi koji smo blizu isusovcima i koristimo blagodati njihove duhovnosti, pitamo se zajedno s njima, dok gledamo malo dijete: Kriste, kakav si? Daj da te uzpoznam, Tvoje pute, misli i nakane Tvoga srca. I daj mi milost da Te nasljedujem, kome god me šalješ i kojim god putem mi daješ ići.
Ignacije se usudio ući u Evanđelje i približiti Kristu, a Bog mu je dao milost da Ga nasljeduje na način da je osnovao Družbu koja približava ljude Njemu samom već 500 godina. Ohrabrujemo i vas da se ovog adventa usudite prići Kristu, zamišljajući takav prizor, uočavajući stvari o kojima prije niste razmišljali, iznova doživljavajući kako je Sveto pismo, utjelovljeni Bog, živa riječ.
Izvori:
https://aleteia.org/2019/11/12/a-form-of-meditation-where-you-find-peace-reading-the-gospel
