Isusovci su često na putu. Od samih osnutaka Družbe idu za svojim poslanjem. Prelaze kratke ili duge udaljenosti kako bi pomagali dušama, nekada u bliskom susjedstvu, a nekada na drugom kraju svijeta. Kao Isus i njegovi učenici. Nadaju se da će njihova poslanja i putovanja donijeti neki plod na veću slavu Božju. Suputnik im je i Marija.
Blaženu Djevicu Mariju, osim kao Majku, isusovci osobito štuju pod naslovom Gospa od Puta (Madonna della Strada) Liturgijski je slave 24. svibnja. Povezuju je s istoimenom slikom koja se nalazi u rimskoj crkvi Presvetog Imena Isusova (La chiesa del Santissimo Nome di Gesù). Lijep je to prikaz Djevice Marije s Djetetom Isusom gdje oboje izražavaju ljubav i dostojanstvo.
U gotovo svim isusovačkim kućama u svijetu može se vidjeti reprodukcija te slike. U dvije varijacije. Zašto dvije? Jedna je tamnije pozadine i boje odjeće, iz vremena prije restauracije koja je bila 2009. Očito je da je bila dorađivana više puta i na više načina.
Vrlo složeni restauratorski radovi otkrili su drugi, izvorni prikaz, za koji do spomenute 2009. nismo znali. Stručnjaci koji su obavljali te radove složni su u datiranju djela u 13. ili 14. stoljeće. Dvjestotinjak je godina starije nego što se prije mislilo. Riječ je o rijetkom primjerku kasnosrednjovjekovnog rimskog zidnog slikarstva.
Na tom prikazu, Dječak Isus rumenih obraza sjedi na ruci svoje majke. Malom podignutom desnicom čini znak blagoslova. Prikaz djeluje trodimenzionalno. Djevica ima blago lice, i poput Djeteta Isusa pogledom susreće promatrača – hodočasnika.
No kako je zapravo Providnost Božja spojila Gospu od Puta i isusovce?
Slika se spominje po prvi puta u 16. stoljeću u Rimu. Mjesto na kojem se nalazila bila je mala župna crkva Santa Maria della Strada, na mjestu gdje će poslije biti izgrađena sadašnja velika crkva, Chiesa del Gesù. Bilo je to nekad važno mjesto papinskih ceremonija.
Ignacije je sliku vjerojatno vidio po prvi puta 1540., kada je propovijedao okolnim ulicama i zajedno s prvim drugovima pomagao dušama. Te godine papa Pavao III odobrio tu novu skupinu reformiranih svećenika kao red povjerivši im crkvicu Santa Maria della Strada kao svojevrsnu bazu. Tako su Ignacije i njegova ekipa zapravo preuzeli brigu i za Gospinu sliku.
Prije svoje smrti 1556., Ignacije je tražio od svojih isusovaca da sačuvaju sliku i da joj nađu mjesto u novoj velikoj crkvi čija je gradnja tada planirana. Ona će biti izgrađena i završena u desetljećima poslije njegove smrti. Chiesa del Gesù bit će prozvana majkom isusovačkih crkava jer je svojom arhitekturom i umjetnošću odražavala teologiju obnove Katoličke crkve nakon Tridentskog sabora i misijski zamah novoosnovanog reda.
Predaje kažu da su isusovci prije svojih putovanja u daleke misije običavali doći pomoliti se Gospi od Puta kako bi ih pratila na njihovim putovima. Među njima je bio i sveti Franjo Ksaverski. Potkraj istog stoljeća, isusovci su sliku trajno prenijeli u raskošno ukrašenu kapelu lijevo od glavnog oltara, tek nekoliko metara od Ignacijevog groba gdje se nalazi i danas.
Od 2003. kao svoju zaštitnicu štuju je rimski taksisti.
I u ova vremena isusovci vole i štuju Gospu od Puta. Ima naravno još mjesta za napredak u toj ljubavi i štovanju.
Gospe od Puta, moli za nas na našim životnim putovima.
Pomozi nam da na njima susrećemo i prepoznajemo Boga.
Izvori:
https://www.chiesadelgesu.org/la-chiesa/visita-virtuale/cappella-della-madonna-della-strada/
https://www.americamagazine.org/faith/2009/12/21/dramatic-restoration-madonna-della-strada
https://www.chiesadelgesu.org/portfolio/madonna-della-strada-prima-del-restauro/
https://www.isusovci.hr/dogadaji/isusovci-24-svibnja-slave-gospu-od-puta-220017/
