Dok oni koji se žene imaju medeni mjesec, isusovci imaju svoj Arrupe mjesec. Naziv dolazi od imena najpoznatijeg isusovačkog generala, tj. vrhovnog poglavara, u modernom dobu, p. Pedra Arrupea.
Prije nego se bacimo na objašnjavanje pojma Arrupe mjesec, iz knjige Pedro Arrupe svjedok i prorok izvukli smo nekoliko kratkih crta i zanimljivosti o patru Pedru. Topla preporuka da pročitate cijelu knjigu – dostupna je u pdf-u.
- Pedro Arrupe Gondra rodio se 14. studenog 1907. u Bilbau, Španjolskoj, kao najmlađe od petero djece.
- Studirao je medicinu u Madridu i bio izvanredan student. Posebno je volio glazbu.
- Tijekom treće godine studija medicine Arrupe je doživio osobnu krizu i pitao se o smislu i smjeru vlastitoga života. Kratko nakon toga išao je sa sestrama na hodočašće u Lurd. Kao student medicine dobio je posebno dopuštenje da smije pregledavati bolesnike. U srpnju 1926. svjedočio je trima izvanrednim ozdravljenjima, no nisu njega u prvom redu dirnula čudesna ozdravljenja koliko Božja blizina koja se očituje u patnicima.
- Pod utjecajem iskustva iz Lurda sazrijela je njegova odluka da postane isusovac. Stupio je u novicijat Baskijske provincije u Loyoli 25. siječnja 1927. godine.
- Tijekom osmodnevnih duhovnih vježbi 1929. pojavio se u njemu misionarski poziv. Odjednom mu je bilo posve jasno pred očima: Bog želi da ide u misije u Japan. Prije toga nije na to pomišljao.
- Svećeničko ređenje je Pedro Arrupe primio 30. srpnja 1936. u Marneffeu, a iste godine provincijal ga je iznenada poslao u SAD na specijalni studij medicinske etike. Od 1937. do 1938. Arrupe je bio na trećoj probaciji (zadnjoj godini formacije) u Clevelandu, Ohiju. Tamo je 7. lipnja 1938. primio tako dugo iščekivano pismo vrhovnog poglavara: “Nakon što sam pred Gospodinom promislio i s Vašim provincijalom porazgovarao, odredio sam Vas za misije u Japanu.”
- 30. studenog 1938. godine u luci Seattle (SAD) počela je njegova plovidba prema Japanu. Deset godina je na nju čekao. Kad je stigao, zaplakao je od sreće.
- Prva mu je služba bila u župi u gradu Yamaguchi. Malo prije ulaska Japana u 2. svjetski rat Arrupe je 8. studenog 1941. osumnjičen za špijunažu te dospio u zatvor. Sve do 12. siječnja 1942. boravio je u vojnom zatvoru, tjednima izložen nesigurnosti i oskudici. To vrijeme postalo je jedno duboko duhovno iskustvo. “Naučio sam znanost šutnje, samoće – tvrde i stroge samoće, nutarnji razgovor s Gostom Duše koji nikada nisam tako ljubazno doživio kao tada.”
- Godine 1942. Arrupe, imenovan učiteljem novaka, seli u mjesto Nagatsuka blizu Hirošime.
- 6. kolovoza 1945. godine svjedočio je eksploziji atomske bombe nad Hirošimom. Arrupe je otišao u kapelicu i molio Gospodina za svjetlo u toj strašnoj tami. Odlučio je pretvoriti novicijat u improviziranu bolnicu.
- 22. ožujka 1954. godine imenovan je viceprovincijalom Japanske provincije. 1958. Japan je postao neovisna provincija, a Arrupe njezin prvi provincijal.
- 22. svibnja 1965. godine Pedro Arrupe je kao dvadeset i osmi nasljednik sv. Ignacija, i drugi Bask, izabran za vrhovnog poglavara Družbe Isusove.
- Uveo je novi stil upravljanja, Družba je s Arrupeom dobila lice i to nasmijano lice koje je veliku važnost pridavalo direktnoj komunikaciji s ljudima. Čak je rekao da mu je hobi razgovaranje s ljudima. Njegova pažnja prema sugovornicima činila se bezgraničnom.
- Na njegovu inicijativu osnovan je JRS – Isusovačka služba za izbjeglice.
- Umro je 5. veljače 1991. godine.
Što je “Arrupe mjesec”?
On je želio da skolastici, tj. isusovački bogoslovi, tijekom svojih teoloških studija, a prije ređenja, imaju jedan dodatan program u kojem bi dublje istražili značenje svećeničkog služenja na način Družbe Isusove. Inicijativa je došla kao odgovor na krizu zvanja i svećeništva koja je bila posebno zamjetna krajem 70-ih godina 20. stoljeća. Mnogi su mladi svećenici, a među njima i isusovci, tražili otpust jer njihova odluka o ređenju često nije bila dovoljno promišljena i učvršćena. Stoga Arrupe u pismu koje je napisao 1979. traži od svih isusovačkih provincija da za svoje svećeničke kandidate uvedu dodatno vrijeme za promišljanje prije ređenja. Kasnije se taj program nazvao Arrupe mjesec. Obično se održava u drugoj godini teoloških studija i traje mjesec dana. Skolastici tada zajedno otputuju u neki dom duhovnih vježbi i ondje imaju niz predavanja, radionica i međusobnih dijeljenja, kao i godišnje osmodnevne duhovne vježbe.
Neke su isusovačke provincije razvile praksu „rascjepkanog mjeseca“, tako da program traje vikendima tijekom nekoliko mjeseci. Ono što je važno jest da mladi isusovci ondje uče o ignacijanskoj viziji svećeništva, te dijele svoja očekivanja, teškoće, pa i strahove koji se javljaju u tom vremenu pripreme za svećeničko ređenje. Trenutci molitve kombinirani su s trenutcima grupnog dijeljenja, te tako skolastici jedni druge obogaćuju i postiže se klima bliskosti, povjerenja i bratstva, budući svi govore vrstom zajedničkog jezika koji spaja isusovce kao „prijatelje u Gospodinu“.
A kakva je ignacijanska vizija svećeništva?
Vrlo praktična, ne baš mistična, nimalo klerikalistička! Iz Ignacijevih pisama saznajemo da je on odlučio postati svećenikom jednostavno jer mu je taj stalež omogućavao da najviše pomogne sebi i ljudima. Ovako to objašnjava Arrupe u spisu „Trinitarno nadahnuće ignacijanske karizme“: „Ignaciju svećeništvo u prvom redu omogućuje da samog sebe ‘lakše’ usmjeri, odnosno omogućuje mu da ostvari veće plodove, stječući intelektualni temelj za svoj duhovni život (…) Drugo, omogućuje mu da koristi dušama, jer s njegove točke gledišta to nije mogao činiti u punini nikako drukčije nego kao svećenik, poput apostola.“ Iz ovoga lakše možemo razumjeti zašto papa Franjo kritizira klerikalizam, kao jednu od najvećih bolesti Crkve. Mladi isusovac kandidat za svećenika zato u Arrupe mjesecu mora shvatiti kako njegovo ređenje neće biti trenutak koji će ga mistično promijeniti i učiniti superiornim u odnosu na laike, već upravo suprotno, dobiti će instrument koji mora iskoristiti da još više nego prije bude blizak ljudima i da im pomaže. Jasno, blizina ljudima ne znači prvenstveno da će ispijati kave s ekipom po kafićima, nego da će, poput Isusa, biti prije svega blizak siromašnima, tj. onima kojima manjka materijalna i duhovna dobrobit.
Objašnjenje Arrupe mjeseca priredio je pater Stanko Perica – hvala mu!