Svi smo mi u svijetu, ali nismo od svijeta… (ili barem ne bi trebali biti?)
Zgodno si ovo upakirao, Gospodine. Trebalo mi je vremena da posložim misli i još uvijek kao da ne shvaćam najbolje. Poslao si nas u svijet – u obitelj (gdje nas prati nestrpljenje), među prijatelje (gdje teško izbjegavamo ogovaranje), na faks (gdje se borimo s lijenošću), na posao (gdje teško prihvaćamo kolege). Dio sam tih svjetova. Dio sam te zbrke i sa svojim nedostacima. Pa ti mi to i potvrđuješ. Ali za razliku od Tebe koji si se oslanjao na Oca i bio – kako bi se reklo – dio rješenja, ja sama sam često puta dio problema. I ja svojim ponašanjem činim svijet ovakvim kakav je – dolazeći od njega, a ne od Tebe. Treba mi promjena. Jasno mi je da sam odgovorna sa svima ostalima ovdje za to kako će svijet izgledati. Ali slaba sam. Kao što Ti, Isuse, nisi djelovao sam tako ne mogu ni ja. Podsjeti me, zato, svako jutro, da je moja kršćanska zadaća “ne biti od ovoga svijeta”. A osim toga, mislim da će mi trebati i češći podsjetnik da mogu Tebe pitati za pomoć kako bi ustrajala u tome…
