Sjedim među učenicima na zemljanom podu i slušam što govoriš. Pozivaš da te slijedimo i obećavaš, a ne namećeš grubih uvjeta. Ostati u ljubavi, čuvati zapovijedi i doći do punine radosti ne trpi grubosti i ti doista nježno poučavaš. Najviše me privlači radost, Isuse. U svakodnevici sam često i izvršavanju nedovršenog i kao da nikada nije vrijeme ni poseban razlog za radost, da ona dolazi nekad kasnije, kada se sve uredi. Pouči me, Gospodine, u još neuređenim stvarima mog dana i života predahnuti i nalaziti radost koja je potpuna i ostati u tvojoj ljubavi. Ti me pronalaziš i ljubiš baš tu gdje jesam i svojom nježnom prisutnosti podsjećaš na veći plan. Molim te za milost da biram slobodu povrh svega onoga čemu svojom brigom dajem veću važnost nego biti djetetom Božjim.