Pater Musa… Tako ga ne zovem već petnaest godina, točnije od 2004-te.
Te godine, kada je on preuzeo vodstvo SKAC-a (poslije nesreće p. Luke), a ja bila voditeljica projekta i kampa Modrave, on je za mene postao i ostao El Prezidente!
Veliki čovjek još većeg srca. Čovjek koji na benchu “bez beda” diže utege od 80 i više kilograma. Gdje njega pošalju, stvari se pokreću iz mrtvila, ljudi se bude, stvara se…
U njegovim autobusima za Rim, Veneciju, Ohrid, Sarajevo… uvijek se tražilo mjesto više jer tako zanimljivog, svestranog i pametnog vodiča ne susrećete često.
Taj čovjek je čovjek davanja, daje sebe potpuno. Kad ga se pita za pomoć, on spremno odgovara. Kada treba uprijeti i oznojiti se, on ne kalkulira vec zasuče rukave. Uvijek spreman za akciju, za upoznavanje novih ljudi, novih mjesta, stvaranje novih uspomena.
I da, veliki JE ljubitelj baklave!
