Mislim, mislim i nikako da smislim. Ne znam baš kako bi ovo započela, ali jedno znam, to je moja cimi. Vremenski se ne poznajemo dugo, ali imam osjećaj kao da ju znam godinama. Marija je jedno predivno skromno biće, uvik je tu kad treba. Najviše me fascinira kod nje njen smijeh koji je zarazan. Kad se smije, sve nekako pršti od veselja i radosti. Jako je vrijedna i predana onomu što radi. Ne možeš ne primijetit da uživa u onom što radi i da ju to ispunja, inače moja cimerica Marija studira Produkciju. Iako je sve te dužnosti umaraju, iako joj je dan pretrpan svakakvim obvezama, ona se i dalje smije i nastavlja što jače može.
