Kod Lucije mi je najdraža njena oštrina. Ali nemojte misliti da je to grubo – nije. Njena oštrina je u borbi za ono što je dobro, bez lažnih obzira i pilatovskog pranja ruku jer što me se to tiče… Ako nešto nije kako treba Lucija će vam to reći. Baš onako kako je. Podsjeća me u tome na Isusa koji je javno prozivao farizeje i pismoznance, koji je bez straha ulazio u sinagoge i propovijedao dok su maštali kako da ga se riješe i na Isusa koji čisti hram od svega što njemu ne pripada. E pa baš je takva naša Lucija – hrabra, snažna i spremna podnijeti teret istine. U tome se mogu ugledati na nju. A opet, ne nosi samo oštrinu nego i mnogo ljubavi za ljude oko sebe, možda najviše za svoje nećake.
Meni je najdraže kada uleti u ured i dok se ja jedva uspijem okrenuti ona me već s leđa grli. Volim te njene zagrljaje i volim našu Lucku! Hvala ti Bože što si mi je stavio na put i što si je poslao SKAC-u!
