Koliko sam samo puta slaba poput stražara i ohola poput glavara svećeničkih? Znam što je Božje, a ipak odlučim ići krivim putem jer mi se u tom trenu učini lakšim i sigurnijim rješenjem. Olako odbacujem križeve koji su mi namijenjeni. Stražarima i glavarima bilo je bitno što će narod misliti kad sazna da je Isus uskrsnuo. Nisu htjeli pogaziti ono što su govorili protiv Isusa priznanjem Božje pobjede nad smrću. Bilo im je bitno što drugi misle. I sebe ponekad uhvatim kako me koči pitanje “što će drugi reći”. Što sam li sve propustila zbog toga? Jesu li ljudski obziri važniji od Boga? Molim Te, Gospodine, da kao ove ponizne žene uvijek trčim k Tebi imajući na umu da je jedino važno ono kako me Ti vidiš.