“A ja hoću i ovom posljednjem dati kao i tebi”

Razmišljam o ovoj rečenici i pokušavam si predočiti kako je Isusovo Srce totalno različito od moga. Često pokušavam pobjeći od malenosti, od slabosti, od onog što je zakrljžalo ili se uopće nije ni razvilo. A On kao da uvijek stavlja u prednost ne ono jako u meni, hrabro, nametljivo, već upravo ono zadnje što Mu dolazi, bojažljivo, sumnjičavo, raspadnuto, potrebno Njega.

Isuse pomozi mi da prihvatim svoje jake dijelove sebe koji svijetle meni i drugima, ali i one dijelove koje smatram“posljednjima”