Iako se najčešće uhvatim ove “Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji!”, danas mi je zapelo: “On ne htjede da itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike”. Isus nije samo poučavao, on se povjerio prijateljima. Tetka me jednom zatekla pitanjem: znamo li kako se zovu Isusovi najbolji prijatelji, osim Ivana i Petra? Često zaboravljamo na Isusova prijateljstva, a tu vidimo – Bog se povjerava čovjeku! Nije uvijek naišao na razumijevanje, no ima nešto u čovjeku da ga nuka da podijeli svoje srce. Često zbog straha od nerazumijevanja potiskujem tu potrebu. No Isus, koji je znao da ga neće uvijek shvatiti i dalje riskira i povjerava se – dopušta ranjivost tog trenutka da prožima njega i svoje prijatelje. Jer valjda ima nešto u tome da čovjek samo otvori vrata svoga srca onima koji uvijek vjerno čekaju ispred.